Koncerti ovih avangardnih Švicaraca oduvijek plijene posebnu pažnju, a ovaj put specijalnu zato jer im je ovo bio prvi europski koncert na kojem počinju promociju svojeg najnovijeg albuma "Super Ready/ Fragmente (p.i.a.s.)". O njihovoj "indie" popularnosti dovoljno govori i podatak da su već unaprijed rasprodali tri koncerta u Pragu, a na ovome nastupu publika ih je pozvala na tri velika bisa. Još jedno ugodno iznenađenje večeri priredila je sjajna slovenska predgrupa - Hard.Com iz Celja.

Metelkova... Konačno u Ljubljani nakon 1995. i trijumfalnog koncerta Fugazi u dvorani "Kodeljevo"! Zaista sam posve zaboravio kako glavni grad susjedne nam "dežele" izgleda, mada sam tamo služio JNA (prije 20 godina) i vrlo često pohodio koncerte, te nekoliko puta posjetio i samu Metelkovu... Danas je Metelkova posve drugačija, puno se radi i volontira, mnogo truda se ulaže za malu nadoknadu, ali su rezultati zadivljujući. Organizatorica večerašnjeg koncerta Andreja se pokazala velikom domaćicom, te je našu malu ekipu (Marijeta i ja) opskrbila sa svim potrebnim informacijama, a i riječima zahvale što smo kao predstavnici ove glazbene web-stranice njima došli u posjetu. Gala-Hala je fino mjesto, ugodan klubić za 200-300 ljudi koji danas izgleda posve drugačije od moje posljednje posjete, te je ovom prilikom bio posve popunjen, a moje veliko iznenađenje priredio je DJ koji je neposredno uoči samog koncerta zavrtio "I Run" od nekadašnjih velikih australskih new-romantics zvijezda A Flock Of Seagulls. (gdje ih se samo sjetio?! Sjajna stvar. Usput, AFOS opet radi).

Koncert je doduše nešto sitno kasnio, no kada su Hard.Com, tročlani sastav iz Celja započeli svirku, odjednom se otvorio prozor u Europu i svijet. Bez obzira što će mnogi smatrati da je ovo subjektivno mišljenje, ova trojka je bez ikakvih predrasuda povezala dva naoko nespojiva plemena - alternativu i komercijalu, točnije hard/core punk s elektronikom i održala veličanstveni koncert. Sam sastav djeluje nekoliko godina i nastao je od bivših članova Strelnikoff (pjevač Sergej Steblovnik koji me prepoznao nakon punih 15 godina kada je nastupao u "Podravcu" u Virju!!! Def, sjeti se!) i bubnjara nekadašnje Polske Malce (Uroš Srpčić). Nadam se da nisam pobrkao činjenice... Treči član je bas gitarist Gregor Sevnik, te njih trojica izvode sjajnu plesnu elektronsku dance-rock glazbu koju u nama poznatim krugovima izvode primjerice Neočekivana sila, Vroom i Goribor (donekle i Darkwood Dub), no njihovi najbitniji i prepoznatljivi utjecaji jesu Nine Inch Nails, Primal Scream, naravno i The Young Gods, ali se između redaka naziru i tragovi Trans Am, Chemical Brothers, starih vedeta Joy Division, Cabaret Voltaire, a bome i Simple Minds iz vremena "Empires & Dance", "Sister Feelings Call" i "Sons And Fascination". Uz veliku pripomoć samplera, ovom triju četvrti, peti ili šesti glazbenik u ekipi nije potreban jer sve reguliraju po sistemu kojeg mi je nedavno objasnio Jerko Marić iz Adastre. (zakaj niste objavili taj izvještaj? - zato kaj nismo. - op.pedja) Naime, klavijature, odnosno sampler se uključuje u točno određenom trenutku i radi svoj posao za dvoje-troje glazbenika. Hard.Com su sastav kojeg obavezno morate gledati i poslušati, imaju tekstove na engleskom jeziku, kompozitorski su tijelom i dušom u rocku kojeg izvode na tipičan Primal Scream elektronski način. Nisu prebjesni, niti preagresivni, taman su za onaj srednji radiofonični uzlet poput finih Mobijevih, !!! (chk chk chk) ili LCD Soundsystem plesnih hitova, a oni kao provjereni znalci svojeg posla koji su prevalili golemi put od punka, hard-corea, rocka i eksperimentalne glazbe svoj neuništivi kreativni kapital uspjeli su prikazati večerašnjim nastupom, tako da sam se skoro uplašio što će The Young Gods napraviti nakon ovakvog sjajnog nastupa predgrupe. Prisutni Tomi Šega je samo prokomentirao u backstageu: "nikad nisam čuo za Hard.Com, ali odmah ih dovodim u Zagreb". Znači, vrlo brzo ćemo ih gledati i na našem zapadnom Balkanu... Drugi dan, preslušavajući njihov materijal, ostala mi je u sjećanju skladba gdje Sergej pjeva 'down, down, down', a radi se o skladbi "Come hard". I dodajmo, imaju jedan samizdat album pod nazivom "Setup" objavljen 2005. godine. Album je sjajan, perfektan, savršen, te je šteta što sam ga tek sad otkrio s 2 godine zakašnjenja. Bi mogla kakva recenzija? Oni so jako všeč, preveč všeč glazbeniki koji baratajo z bobni, bas kitaro, samplerom in vokali. Za razliku od stadiona Bežigrad gdje sam proveo popodne i gledao prvenstvenu utakmicu Olimpije i nekog lokalnog kluba gdje se 50 navijača deralo "nemate ni stadion" (kaj je potpuna resnica, za primjer, FK "Sloboda" Tuzla ima daleko ljepši i dotjeraniji stadion), Hard.Com su spasitelji moderne slovenske rock kulture. Ako netko od "određenih" ljudi pročita ovaj izvještaj nek' se zapita zašto svi veliki talenti traže svoju budućnost u inozemstvu. Niti Slovenija nije bajna mašina, bez obzira na pripadnost Europskoj uniji. Uostalom, niti ja ne želim biti dio svjetskog lopovluka, malverzacije i strahovite podložnosti medijskim reklamama, nisam stroj u kojeg će mi netko "ubrizgati" dozu načina razmišljanja. Radim u najuglednijoj Hrvatskoj firmi, ali ne dam se jebati, imam svoj mozak, svoj stav i vlastiti pogled. Otprilike o tome (u slovenačko-svjetskoj "bolnoj" temi) govore stvari sa Hard.Com albuma koje se moraju doživjeti uživo. Više o njima na www.band-hard.com (nemaju veze s porno stranicama). A onda Bogovi... Pomalo se činilo da će The Young Gods u nekoliko zadnjih sezona izgubiti "kompas" i zalutati u sferu zaboravljenih elektro-industrial pionira poput Pankow, Borghesie, Noise Unit, Skinny Puppy, Throbbing Gristle, Front 242, Nitzer Ebb, Stabbing Westward, Neon Judgement... Tako sam razmišljao nekoliko godina prije njihovog 20. rođendana, no njihov povratnički koncert u Zagrebu 2005. nakon punih 15 godina nedolazaka na "Balkan" opovrgao je mnoge sumnje. Koncert u Močvari je bio sjajan, no ovaj je bio za nekoliko potencija bolji! Ovdje im je strahovito visoki kriterij natukla sjajna predgupa (u Zagrebu je nije bilo), te krcata Gala-Hala (u Močvari jedva da je bilo 100 ljudi) i sjajna atmosfera poput onih u KSET-u. Zato se The Young Gods uz sve ovo, a i činjenicom da ovim koncertom otvaraju svoj Euro tour, odmah od prve bacio u žar borbe. Kao da su dinamitom bili napunjeni, izveli su gotovo kompletan materijal sa svog novog albuma "Super Ready/ Fragmente" koji je njihov, barem po koncertnoj izvedbi najžešći materijal u karijeri. Uz uobičajenu prisutnost elektronskog minimalizma, strahovito se velika pažnja poklanja drsko nabijenim riffovima koji melju do te mjere da ubiju svaku klicu besramnih im imitatora - od Ministry, Nine Inch Nails, Prodigy, Rammstein, pa i samih Blueman Group, Atari Teenage Riot i Alec Empire-a (a i šire, primjerice Tool, Laibach ili, nećemo o tome...ali očekivao sam slovensku alternativnu branšu na koncertu, vidio nisam nikoga ili sam ćorav?!). Tekstovi su im na engleskom i francuskom jeziku, te kada je Franz svojim hrapavim vokalom "zarežao" poput Peter Gabriela, gorijela je cijela Gala-Hala. Kako i ne bi kad je glazba uz koju on vrši svoj teatralni performance najsuptilniji spoj starih natruha The Doors, punka, rocka, elektronike, techna i najnovijih struja koje se jedino kroz njihovu prizmu mogu dovući u nekakvu kategoriju industrial-rocka koji ima veliki seksualno-emotivni naboj bez prevelike količine "šminke" i samodopadnog "mačoizma". The Young Gods su izgarali na sceni, te je prosto nevjerojatno kako sitni Franz uspjeva naći tolike količine energije da uz pjevanje, ples, kontrolirano divljanje i neprekidno kovitlanje rukama i prstima (svim svojim bićem) još smogne snage da u skoro svakoj pjesmi uzme mikrofon spojen sa svjetiljkom kod poda da obasjava svoju publiku koja ga bodri i upija svaki atom njegove snage. Ako ih nikada niste doživjeli uživo, već ste ih samo slušali, to je skoro pa pola utiska. Glazbeno jesu nenadmašivi, inovativni, kreativno besprijekorno nafilani minimalizmom, elektronikom, punkom, metalom, rockom, bluesom, danceom, technom, klasikom, avangardom, alternativom, cabaretom itd., no uživo su ... jednostavno Bogovi! Čak i kada Franz povremeno uzme gitaru u ruke pa ispusti nekoliko prijeko potrebnih tonova u pojedinim skladbama. Od starijih kompozicija jedino se našlo nekoliko brojeva poput "Did you miss me", She rains" (kao laganiji dio repertoara), "Kissing the sun" i ako me sjećanje ne vara "Mackie Messer" sa albuma "The Young Gods Play Kurt Weill". Možda i poneka sa albuma "Second Nature" u daleko opakijoj varijanti...

Tek na prvom bisu su odsvirali legendarni hit "Skin flowers", što dovoljno govori o snazi njihovog repertoara da za potrebe koncerta uvrste što god im pada na pamet u datom momentu. Pa nakon prvog, slijedio je i drugi, te treći bis, a publika je tražila i četvrti, te se tako unedogled mogla nastaviti ova sjajna promocija novog albuma, no Franz mi je u backstageu dodao: "ovo je i previše, iznad naših očekivanja". Ne treba niti spominjati da se stranica Terapije nalazi na njihovom web-siteu kao "review", a ovoj će se dodati i nova, koju je Franz s ponosom pospješio fotografiranjem svih članova sastava budući da se radi o web stranici iz BiH gdje su prije nekih 12 godina nastupali (čini mi se u Sarajevu 1995. u vrijeme albuma "Only Heaven"). Ne znam da li uopće postoji danas takav sjajan koncertni alternativni i veoma pristupačan sastav na trenutnoj svjetskoj sceni. Starci jesu, to stoji i od toga se ne može pobjeći, no glazba i koncerti su im kao da je to jedino i najvažnije u životu. A izgleda i da jest. Nevjerojatni su uživo i svaka čast Andreji i cijeloj Metelkovoj na ovom izvanserijskom užitku! Občutek je više nego všeč!!! SJAJNO!!!

horvi // 30/04/2007

> vidi sve fotke // see all photos