Petak 11 listopada, Lauba sa svojim prekrasnim ciglicama osvjetljena u crveno, početak u 20:00, sjedeljka - (čitaj doma si već u 11), nema pušenja, moj idealni izlazak. Još ako spomenem da Lisu i Dead Can Dance obožavam oduvijek te da smo zbog nje 2012. potegnuli čak i do Budimpešte. Znam da za prave muzikofile to nije neki pothvat, ali meni mora uz to ići ili neki dobar vikend/shopping ili nešto što stvarno volim, inače nema šanse. Drugo bitno, potpuno sam nepripremljena otišla na ovaj happening jer zbog juniorovog ritma spavanja skoro da i nema šanse za neki izlazak udvoje. Ali eto zvijezde se poklopile i dok su moji dečki imali mušku večer ja i frendica izašle. Prvih sat vremena Lise nije bilo (pitam ja u SMS-u gdje je , kaže moj MM oni ti skupa nastupaju samo jedan dio) OK prepuštam se bugarskim "Ladaricama" - divni čisti moćni glasovi, nemojte od mene očekivati da vam sad nabrajam - otvorili su muzičari (njih 4 mislim), pa zatim na pozornicu stiže 18 dama koje su nastavile dalje, dok im se u drugom dijelu koncerta pridružila spomenuta, Lisa. Uglavnom ja vam samo mogu reći da me preuzela melodičnost, etno zvuk, kristalno čisti glasovi u raznim varijantama i duetima i solo nastupima - girl power. Prepustiš se, tu i tamo je pokoja riječ koju pohvataš, ali je atmosfera čarobna, publika uživa. "Rodilo se maško dete krstili gec" i "Pilo momče ljuta rakija", ipak smo svi Slaveni, a i da se i publika malo poistovjeti i sa stihovima, a ne samo melodijom. Nakon malo više od sat vremena njihovog nastupa u koji je bio uključen i jedan lik-čovjek ritam mašina koji etno zvuk diže na moderniju razinu pridružila im se i Lisa. Neponovljiv glas nevjerojatnog raspona, narednih 40 minuta prolazi u trenu. Dozivamo ih na još jedan bis. Razmišljam si; život te prevari u trenu i činilo mi se da smo nedavno bili u toj Budimpešti, a gle 7 godina je prošlo već i donijelo puno promjena i mislim si moram ih vidjeti ponovo uskoro, jer šteta je ne imati više ovakvih uspomena.

lana // 13/10/2019