U petak 22.4., dvije organizacije istog imena Indirekt, počastile su nas koncertom grupe Klotljudi i kantautorom Eine-om.

Samo 15 minuta nakon 21:00, na binu KSET-a se penje jedna trećina benda Seine (čitaj Sen), tzv. mlađi bratac Eine (čitaj Ajne). Slučajno ili ne, baš je tog dana Seine izbacio treći studijski album Naizust, objavljen za slovensku etiketu Moonlee records. Pojedinci u publici pitali su se zašto Seine ne svira kad su već izbacili album. Vjerojatno zato što pretendiraju biti glavni bend na svojoj promociji. Njihova je promocija zakazana za 27.5. Bilo kako bilo, ogoljeni (S)Eine jako dobro funkcionira i sam na bini, svira elektro-akustičnu gitaru te pjeva potpomognut prostornim efektima poput reverba, dileja ili eha. Recimo da mu gitara dođe kao gaće, a efekti kao potkošulja, pa car nije u potpunosti gol. Gitarske dionice nisu jako komplicirane, tako da držanje ritma na gitari i pogađanje tonova svojim krhkim androgenim glasićem, izvršava na razini zadatka. Na popisu pjesama našla se koja od Seine-a (što stara, što nova), pokoja obrada (21 Vek, Bon Iver), jedna pjesma drugog mu benda Litl Itali, pa čak i par Eine-ovih pjesama. Sve je to bilo vrlo intimno, mirno, umiljato, razdragano, osjećajno, prisno i __________ (dodaj slični epitet po volji). Svirao je dobrih 40ak minuta, a kako je nastup odmicao kraju tako je žamor u dvorani bio sve glasniji. Zadnja pjesma koju je odsvirao dobro je zaokružila cijelu priču, a ta se pjesma zove Duvamo ujutro. Mišljenja sam da pjesme dobivaju pravi smisao kad si naduvan i kad si između toga da shvaćaš, shvataš, hvataš, a u ušima ti vata, pa se riječi provlače, uvlače kao uholaže, jer emocija ne laže kad si usred plaže, pa te zapljusne val, mal', manji, najmanji, koji ti ulazi kroz uha, ušesa, vodi te do nebesa i nazad, ispunjava te kad si prazan, kao kazan iz kojeg je isparila sva voda, a riječ te voda, okolo i svuda tko zna kuda, a kad izgubiš pažnju nekad snažnu, na momente lažnu, koja ti ubija volju, najbolje za si zapališ još koju đoju. Eine je, pa i Seine, jer Seine jest Eine, kao puzzle koje slažeš i pašu one međusobno, ali na kraju ti ispadne slika Picassa. Kužiš otprilike tu je neki konj, drži neku baklju, sa strane je neka ograda, pa si ti sad Josipe misli. Oblik puzzla u ovom slučaju predstavlja glasovno slaganje riječi. U pjesmama nailazimo na pregršt asonanca, aliteracija, poliptotona, asindetona, anafora, epifora, i to je skroz fora, ali nisam siguran 100% u smisao svih tih riječi kao cjeline. Možda je smisao ostavljen za ono u oku promatrača, a možda ja to niti ne mogu razumjeti jer, eto, ja nit ujutro nit popodne.

Nakon kraće pauze, na binu dolazi sušta suprotnost svojoj predgrupi. Klotljudi su iznimka koja potvrđuje pravilo da je rock mrtav. Ubirući sve ono najbolje od rokenrola, počevši od Iggy Popa i Stooges-a, preko Velvet Underground-a, pa do Gang of Four-a ili pak novog talasa/vala i novog primitivizma, Klotljudi peglaju beskompromisni balkanski rokenrol natopljen tugom, bijesom, cinizmom, ironijom, autoironijom, satirom, sjetom, ali ponajviše ogromnom količinom neiskaljene energije koja se negdje negdje proliti. Dok bend, sastavljen od bubnjarke, dva gitarista (jedan ponekad ima ulogu glavnog vokala, dok drugi katkad svira sintisajzer) i basista, svira mračnu, pomalo prijeteću glazbenu podlogu, na binu izlazi kratko ošišani, pomalo neuhranjeni frontmen koji se možda izgubio u prostorno-vremenskom kontinuumu, pa je, umjesto u karaburmšku kafanu iz 83. godine, zalutao u zagrebački KSET 2022. godine. Kad je vidio gdje se našao, brže-bolje je na svoju obrijanu glavu stavio 3 broja prevelike sunčane naočale kupljene na nekom vašaru i počeo pjevati da nitko u Zagrebu ne zna kako on ima 250 evra koji zapravo uopće nisu njegovi. Kroz pjesme se nadalje provlače relacije selo-grad, sakralno-profano, lijevo-desno, gore-dolje, visoka-niska kultura, apstrakcija-konkretizacija, animalno-čovječno, osjećajno-bezosjećajno, ludističko-lucidno itd. Takvih dihotomija ima još more, u svakoj pjesmi i u svakom stihu. Njihov rokenrol uzima sve te dihotomije, melje ih, te ih izlučuje kao gotov proizvod s oznakom slušaj glasno. Rokenrol je to koji me neodoljivo podsjeća na rano Zabranjeno pušenje, te dobitnu tehniku uzimanja esencije naroda i odašiljanje nazad u obliku najboljeg rokenrola. Uz to, njihov je nastup konstantno na rubu konflikta: zalijevanje publike, skakanje u istu, trganje opreme, lupanje mikrofonom po glavi, bacanje po podu, penjanje, urlanje, skidanje, seksualno aludiranje i slične akrobacije nisu im strane. To je dodatan začin njihovoj čorbi od pjesama s albuma Svi oće voće i Fašizam ljubavi. Gledajući ih i slušajući toga dana, pala mi je misao na um da bi Klotljudi mogli biti posljednji pravi rokenrol bend u bivšoj državi. Ne pada mi niti jedan drugi na pamet. Izašli su na jedan bis. Po reakcijama publike, neminovno je da će se vratiti ubrzo.

josip markota // 26/04/2022