Opasan je ovaj studeni bio što se tiče koncerata u Zagrebu i čini mi se da se cijela godina natrpala u njega. Nadam se da će se ovaj intenzitet nastaviti i tijekom 2024 pa da možemo birati, a ne se zadovoljavati onim što je ponuđeno.

Najavljeni Koikoi nastavljao se na dvodnevni Europavox fest, a s obzirom da su oni svoj dio na tom festivalu odradili 2021, nisu se i ove godine ubacili, no večer nakon Zagreba odsvirali su u austrijskom WUKu.
Koji dan prije koncerta kao predgrupa najavljeni su Proto tip, bend isto iz "hali gali" generacije, koji je početkom godine objavio jedan od najboljih albuma u 2023, barem što se tiče regionalne scene.

To me navelo, da nakon izvrsne prve večeri Europavoxa, preskočim drugu, malo odmorim i budem spreman za beogradski kombo.
S ivice sanjanja naziv je debi albuma Proto tipa, koji su došli promovirati. Četvorka koja svira baš klasičan bg gitaristički indie zvuk i kreće s pjesmom u kojoj je jedan od stihova "neka te ne brine što kočnice ne rade", ne može biti loš, jel da?!

Možda se osjetila početna trema, možda je zadrhtao glas, ali već nakon par pjesama sve je sjelo, a međuigre dvije gitare uz pumpajuću ritam sekciju sigurno su nas vodili do Koikoi.

Prošli smo kroz veći dio albuma, s najboljom Sve što boli proći će i naslovnom sačuvanom za kraj. Isprobali su i novu s druge Hali gali kompilacije, a isto su kasnije i Koikoi npravili. Proto tip su na najboljem putu da postanu novi miljenici zg publike, što Koikoi već jesu. Ududio bi se čak reći da su imali više publike nego Shame dvije večeri prije, a rusvaj je bio popriličan, negdje sličnog ranga.

Iako objavljen još 2021, album Pozivi u stranu još je aktualan, s obzirom na zborno pjevanje cijele Močvare, publika je dobro utvrdila gradivo. Ono što još veseli, da je to većim dijelom mlađa publika, pa sam cijelo vrijeme čekao da ne naletim na neke frendove djece.

Ulaz u koncert je vrlo direktan sa Ogledalo je zrcalo i s tim kreće đuska, pjevanje, smijanje i ne prestaje do samog kraja. Opet smo i tu prošli kroz skoro cijeli album, uz već spomenutu novu pjesmu s kompilacije, a naravno već poznato sviranje prekriženim gitarama došlo je na naslovnoj pjesmi, a završetak regularnog dijela uz Misisipi bio je sve samo ne običan. U onom dobro poznatom grooveu, Marko pita tko zna svirati gitaru, na što se neki dečko penje, preuzima gitaru, te se na zadovoljstvo svih odlicno uklapa, dok Marko skida majicu i skače u publiku. Pjesma je možda trajala 10, 15 ili 20 minuta, no nikako predugo. Nije se to moglo tak završiti, pa su se vratili na bis i euforično odsvirali starije Bog te ubio i Sutra. Nije se ni sad moglo završiti, pa su se opet vratili i zajedno s jedno desetak ljudi iz publike odsvirali i otpjevali sa cijelom Močvarom, Kad ostari dan.

Nevjetojatna je to bila večer, iako sam mislio da će show koji je priredio pjevač Shame biti teško nadmašiti, ovo mi se čini kao nešto puno bolje za scenu i našu publiku, pa ipak biram Koikoi šou.

pedja // 18/11/2023