Nekih četrdesetipet godina od osnutka, ovaj američki legendarni bend stigao nam je u posjetu. Njegovi su članovi solo ili u nekim drugim bendovima posjećivali ove prostore tijekom njihovog prestanka rada između 1989 i 2012, pa i kasnije. A sada su se evo odlučili tijekom promocije četrdesetogodišnjice izdavanja drugog im albuma "Medicine Show", doći pod imenom The Dream Syndicate. Njihov pokretač i glavni lik u priči, Steve Wynn, u raznim je inkarnacijama bio u Zagrebu. S Chris Eckmannom, s Cacavasom, s Miracle 3, a prošle je godine naletio i u solo izdanju. Iz toga bi se moglo zaključiti i da ima neku povezanost sa nama, a i mogli smo do sada čuti i neke bendovske pjesme u tim izdanjima.

Sudeći po koncertu u Vintageu, stvarno i ima. Neću ovdje o godištu publike, jer takav je to koncert, a i Vintage se fino popunio s vremešnom publikom, u koju i ja, naravno, spadam. Koncept njihove turneje je takav da u prvome dijelu koncerta, pod nazivom "21st century" odsviraju nešto pjesama s četiri albuma snimljenih između 2017 i 2022. Ispada da je od osam pjesama u tome dijelu, koji traje nekih 45 minuta, najveći dio sa njihovog povratničkog "How Did I Find Myself Here?" iz 2017. Očito im je on najdraži iz tog perioda. Ovaj dio nekako služi svima za zagrijavanje za pravi šou. Nakon neke pauze od petnaestak minuta, vraćaju se i počinju šetnju kroz "Medicine Show", a pravi show ostavljaju upravo za kraj ovog seta, jer Armed With an Empty Gun, Merrittville i John Coltrane Stereo Blues pravi su biseri ovog benda, a na njima se i Steve, Chris i ekipa totalno opuste i krenu jammati, upravo onako kako su i nastajale ove pjesme. A to je iz jednog akorda koji se onda ponavljao ponavljao, dok nije došlo ostalo. Iako je JCSB trajao "samo" nekih 12-13 minuta, to je bilo dovoljno da "digne svu publiku na noge" i da ih pozovemo na zasluženi bis. Večer prije u Italiji, bis su otvorili sa When You Smile s prvog albuma, pa smo se ponadali (pogotovo neki) da će takav bis biti i ovdje. Preskočili su ju, pa su krenuli sa druge dvije sa tog albuma - Tell Me When It's Over i That's What You Always Say, što je naravno izazvalo erupciju u publici. Za kraj, odsvirali su Boston, po želji nekog iz publike (kasnije sam saznao da je to bila najviša glava u publici Vladimir iz grupe On Tour, koji je potegao iz Beograda da vidi svoje heroje uživo), a kao što su rekli, to nisu 6-7 godina svirali. Tako je i krenulo, pa su morali ponoviti početak, no, prema kraju je već bilo sve ko da su je odsvirali te večeri na tonskoj probi. Za kraj, parafrazirati ću upravo početni stih te pjesme
"Come back to Zagreb as soon as you can"
jer ovo je koncert za ponavljanje a ne za zaborav.

pedja // 27/01/2026