Nekih četrdesetipet godina od osnutka, ovaj američki legendarni bend stigao nam je u posjetu. Njegovi su članovi solo ili u nekim drugim bendovima posjećivali ove prostore tijekom njihovog prestanka rada između 1989 i 2012, pa i kasnije. A sada su se evo odlučili tijekom promocije četrdesetogodišnjice izdavanja drugog im albuma
"Medicine Show", doći pod imenom The Dream Syndicate.
the dream syndicate © pedja
Njihov pokretač i glavni lik u priči, Steve Wynn, u raznim je inkarnacijama bio u Zagrebu. S Chris Eckmannom, s Cacavasom, s Miracle 3, a prošle je godine naletio i u solo izdanju. Iz toga bi se moglo zaključiti i da ima neku povezanost sa nama, a i mogli smo do sada čuti i neke bendovske pjesme u tim izdanjima.
Sudeći po koncertu u Vintageu, stvarno i ima. Neću ovdje o godištu publike, jer takav je to koncert, a i Vintage se fino popunio s vremešnom publikom, u koju i ja, naravno, spadam. Koncept njihove turneje je takav da u prvome dijelu koncerta, pod nazivom "21st century" odsviraju nešto pjesama s četiri albuma snimljenih između 2017 i 2022. Ispada da je od osam pjesama u tome dijelu, koji traje nekih 45 minuta, najveći dio sa njihovog povratničkog "How Did I Find Myself Here?" iz 2017. Očito im je on najdraži iz tog perioda. Ovaj dio nekako služi svima za zagrijavanje za pravi šou.
the dream syndicate © pedja
Nakon neke pauze od petnaestak minuta, vraćaju se i počinju šetnju kroz "Medicine Show", a pravi show ostavljaju upravo za kraj ovog seta, jer Armed With an Empty Gun, Merrittville i John Coltrane Stereo Blues pravi su biseri ovog benda, a na njima se i Steve, Chris i ekipa totalno opuste i krenu jammati, upravo onako kako su i nastajale ove pjesme. A to je iz jednog akorda koji se onda ponavljao ponavljao, dok nije došlo ostalo. Iako je JCSB trajao "samo" nekih 12-13 minuta, to je bilo dovoljno da "digne svu publiku na noge" i da ih pozovemo na zasluženi bis.
the dream syndicate © pedja
Večer prije u Italiji, bis su otvorili sa When You Smile s prvog albuma, pa smo se ponadali (pogotovo neki) da će takav bis biti i ovdje. Preskočili su ju, pa su krenuli sa druge dvije sa tog albuma - Tell Me When It's Over i That's What You Always Say, što je naravno izazvalo erupciju u publici. Za kraj, odsvirali su Boston, po želji nekog iz publike (kasnije sam saznao da je to bila najviša glava u publici Vladimir iz grupe On Tour, koji je potegao iz Beograda da vidi svoje heroje uživo), a kao što su rekli, to nisu 6-7 godina svirali. Tako je i krenulo, pa su morali ponoviti početak, no, prema kraju je već bilo sve ko da su je odsvirali te večeri na tonskoj probi.
the dream syndicate © pedja
Za kraj, parafrazirati ću upravo početni stih te pjesme
"Come back to Zagreb as soon as you can"
jer ovo je koncert za ponavljanje a ne za zaborav.
pedja // 27/01/2026