Nisam znao što očekivati od ovog koncerta . U najavi su nabrojani razni naizgled nikako povezljivi utjecaji: prog rock, etno, klasika... To može značiti ili da će taj koncert biti jedno od najboljih iskustava u životu ili debakl rijetko viđenih razmjera. Istina je, kako to obično biva, negdje u sredini. U ovom slučaju se radi o bendu Capillary action u kojem sve konce drži gitarist, pjevač i skladatelj Jonathan Pfeffer, jedan od onih 'genijalaca' koji je snimio album potpuno sam već sa 17 godina. Prvi dojam koji stekneš kad vidiš bend na sceni je: pa ovaj izgleda isto kao Jonathan Richman tamo negdje početkom 70-tih. S njim dijeli isti onaj štrebersko-artistički stav, bar što se tiče vokalnog dijela. A u muziku su stvarno pobacali sve i svašta, ali uglavnom se svodi mijenjanje mirnih i meditativnih dijelova i agresivnih dijelova baziranih na perkusijama svih mogućih vrsta. Najviše podsjeća na Zappu i progresivne faze zbog čestih promjena ritmova i ubacivanja melodija pokupljenih tko zna otkud, od nekakvih tropskih lounge pa do avangardnih jazz improvizacija. Razlikuje se jedino po tome što CA umjesto gitara i klavijatura koriste harmoniku i trombon čime dobivaju na prepoznatljivosti. Jedino što im je slično je da su sve naprasno prekinute nekakvim agresivnim uletom pa ispada kao da sve skladbe sliče jedna drugoj. Zbog toga se često znalo dogoditi da publika nije znala kada je kraj pjesme pa je Jonathan morao završiti svaku sa 'Thank you' da bi dobio aplauz. To zapravo i nije bio neki problem jer je bilo svega 30-ak ljudi što i ne čudi s obzirom na potpunu anonimnost benda pa su povremene tehničke poteškoće prošle više u smijehu nego u nelagodi. Uglavnom neloš koncert benda koji se još uvijek uigrava i traži svoj zvuk. Možda se u međuvremenu dogodi isto kao i sa National.

tomislav // 12/04/2009

> vidi sve fotke // see all photos