Loša sreća je pojam koji se pojavljuje samo u imenu ovih umjetnika mladih srednjih godina. Jerbo nas loša sreća sigurno nije pratila slušajući Mano Negra -like brzace.

Purgeraj opun, happy hour do 10:59:59 zadnja narudžba, garderoba beskorisna, vanjski bar i dalje služi kao skladište, mali nogomet i dalje ima sedam loptica, dvije manje od konkurenata po gradu, ali barem prima žetone, stvarajući ugođaj. Tko je na popisu, na popisu je, ali ni ostali ne prolaze loše sa 20 kunića uplate. Manu Chao fora je prisutna i dalje, naime, iako je ime španjolskog podrijetla, glazbenici su uglavnom Francuzi koji dosta govore španjolski. Tom zaključku vrlo je doprinijelo što je ama nakon baš svake pjesme popratna pjevačica izgovorila Merci Beaucoup! Prilikom najave novoizdanog hita koji zahtjeva i angažman publike, morala je na engleskom objašnjavati ča da radimo, što joj nije baš sjelo jer joj se vid'la kisela faca. Iako se od strukture Purgerajeve publike čak i može očekivati poznavanje francuskog i španjolskog (ovaj drugi naravski iz sapunica), dakako da Mala iz Suerte-a nije to znala, pa čak mislim da bi mimikom bolje prošla nego da priča pidgeon i ruski engleski.

Vođa pjevač benda ipak je bio ponosan što se Mala trudi, ali i zahvalan što ona priča 'mjesto njega. Mogu zamisliti tek koliko on kaPiše englesku šprehu. Zato je on ostao cool u cijeloj priči. Svakako treba odat počast brass sekciji koja je trubila u uši pjevaču, Bome nije mu bilo lako. A, valjda se navik'o. Trojica trubača odista su svim srcem pokazivali znakove života.

Bubnjar je bio zanimljivo okrenut. Bubanj je bio ne u pozadini već skroz sa strane gledajući prema bini, a ne prema nama, njegovoj vjernoj publici. Il' ga je bilo sram il' se nemre koncentrirati kad ga novinari fleširaju. U svakom slučaju bio to brz točan i primjeren bubanj za 'vakvu vrst' muzike.

Isto su svirali kratko, premda su odsvirali 16ak pjesama. Kako poskočice kratko traju, onda i koncert nije mogao dulje. Ne znam zašto su na kraju najavljivali sljedeće koncerte u Beču, Milanu i Ljubljani. Ne vjerujem da bi netko sad prevaljivao tolike udaljenosti i zezao se s vinjetama da opet bude na kratkom koncertu. Da su dulje svirali, rekao bih, dobro, jedna vinjeta više-manje, ali ovako morat ćete drugi puta dulje svirati. Isto tako mora im se priznati, koliko god je bilo kratko, bilo je jednako slatko. Valjda to uvijek ide jedno s drugim. Glazba je bila i više no što je vjerojatno itko očekivao. A nitko sigurno nije očekivao jednako dobru kopiju Mano Negra poskočica. Nadam se da će, kad obiđu svijeta, doći opet i svirati dovoljno dugo da stignem popit' happy hourić. U doba kad nas deprimiraju recesija i otkazi koncerata, a ovo drugo mnogo značajnije, treba znati cijeniti svaki komadić glazbe od kakvoće, a to su sigurno Loša sreća i u izvorniku Mala Suerte. Nastavlja se moje viđenje španjolske glazbe kao veselice, šišaš flamenco.

marin // 22/05/2009

> vidi sve fotke // see all photos