Iako se tjednima prije koncerta šuškalo o tome, par dana prije samog događaja došla je i potrvda od organizatora. Massive Attack je rasprodan! Ovako nešto nisu očekivali ni oni najoptimističniji s obzirom na mršavu posjetu njihovog koncerta na Šalati prije šest godina, a i zbog činjenice da Robert "3D" Del Naja i Grantley "Daddy G" nisu objavili album isto toliko godina. Jest da rade ne novom albumu, al to pričaju već godinama, a pjesme koje sviraju na koncertima i trebale bi se naći na tom "misterioznom" albumu već budu stare kad dođe do njihovog objavljivanja. Jedino što im ide u prilog je nedavno objavljen odličan EP "Splitting the Atom", a i to što na turneju sa sobom vode Martinu Topley Bird, nekadašnju Tricky-evu trip-hop muzu, a sada simpatičnu solo izvođačicu.
martina © kris
U vrijeme kad je Martina počinjala svoj set, ništa nije davalo do znanja da će kroz sat vremena velika dvorana Doma sportova pucati po šavovima. Laganom šetnjicom došli smo do prvog reda i tu se utaborili kako bi sve lijepo vidjeli izbliza.
Martina, vokal i svakakva električna pomagala, i njezin Ninja, bubnjar, zabavljač i udaraljkaš, čine koncertni dio onog što je najavljeno kao Martina Topley Bird. Materijal s dva albuma skrećen je na malo manje od četrdesetpetminuta, a čuli smo i Sandpaper Kisses, Ilya i Too tough to Die sa "Quixotic"-a, ali i novije pjesme Phoenix, Baby Blue, Poison... Martina je imala pripremljen text na hrvatskom iza svake pjesme, pa je time postala još simpatičnija.
martina © kris
Kako je "bend" sastavljen samo od udaraljki i nešto elektronike, poseban naglasak stavljen je na vokal. A Martina stvanro ima strašan vokal. Ono što je pokazivala pjevajući vokale za Trickya, Massive Attack ili neke druge izvođače nije ništa u usporedbi što ona može napraviti sa svojim glasom. Najviše me se dojmila spravica uz koju Martina otpjeva neku dionicu, brzo je snimi i odmah je pusti da bi dalje pjevala nešto drugo. Nezam kak se zove, al zakon je! "Baby Blue I don't know what to do when you call to me" već dva dana ne izlazi iz glave. Da je bila samo ona isplatilo bi se doći i potrošiti to vrijeme i novac.
Al čekalo nas je još više od sto minuta odlične nabrijane glazbe. Za MA je već sve bilo pripremljeno, pa smo tako u međuvremenu osmotrili četiri mikrofona. Za svakog vokalistu koji će se te večeri pojaviti po jedan. Dvije baterije bubnjeva, gomila klavijatura, te gitara i bas. S dodatkom nekog elektroničkog stola za koji su 3D i Daddy G sjedali povremeno.
massive attack © kris
Setlista na zagrebačkom koncertu nije previše odudarala od dosadašnjih setlista na turneji, pa smo tako krenuli s porcijom novih pjesama (Heartcliff star, Babel, 16 Seeter), na kojima su se redom iredali vokali 3D i Daddy G, pa Martina i legendarni Horace Andy. Horace ima svoj prepoznatljiv vokal, al izgleda ko da upravo s ulice pokupili nekog klošara, stavili mu ispeglano i lagano preveliko odijelo i postavili ga pred mikrofon. Ipak gušt je bilo vidjeti ga i čuti.
Kad sam već kod takvih komentara evo još zapažanja iz prvog reda. Daddy G sa svojih čini se preko dva metra izgleda jako smiješno sa svojim teturanjem na stejdžu, često izvan ritma. 3D i kad pjeva s nogama radi ko da je na steperu, a kad ne pjeva maše rukama i pleše čudnim plesom. Martina je bila pregrandiozna za ovaj koncert u svojoj crvenoj haljini, dok je Deborah Miller zapanjila više glasom nego stasom. Prateći bend bio je dobro sakriven iza svojih instrumenata, osim albino gitariste koji je imao vrlo važnu ulogu te večeri. Ponekad je iz svoje sjene iskoračio poneki korak i opalio žestoko po gitari.
horace andy & m.a. © kris
Risingson u kojoj su se ponovo vratili 3D i Daddy G bio je prvi vrhunac večeri. Moćna i velika pjesma. Na Teardrop je Martina ponovo pokazala koliko je velika pjevačica. Ono za što sam mislio da je nemoguće, a to je otpjevati bolje ovu pjesmu nego što je Elizabeth Fraser to učinila u originalu dogodilo se. Martina mi je, možda zbog atmosfere, možda zato jer stvarno ima bolji i ljepši glas, Teardrop digla još malo više na ljestvici najboljih pjesama, ukoliko je to uopće moguće.
Uslijedio je grandiozni finale s Angel, Safe From Harm i Inertia Creeps. Ove su pjesme pokazale zašto su Massive Attack veliki, zašto ih vole mnogi i zašto su napunili veliku dvoranu doma sportova. Gitare su prštale na sve strane, psihodelije je bilo taman da ne zabole uši, a vokali, uključujući i Deborah Miller koja se prikazala na Safe from Harm (i kasnije na Unfinished Sympathy) pokazali su se dostojnima ove večeri.
deborah miller & m.a. © kris
Massive Attack su još jednom i sebi i drugima pokazali da bi češće trebali nešto snimiti pa makar i po jedan EP godišnje, ako već ne mogu album. Na taj način bi se ove nove pjesme, koje naravno nisu prihvaćene ko stare, a dovoljno su dobre da ih zamijene, proširile među "rajom", pa ne bi bilo čudnih faca (WTF!), neupućenih šminkera i "wannabeseen" naperlihtanih tipova na početku koncerta. Srećom bio sam u prvom redu pa ih nisam morao gledati!
Dva bisa s Karmacomom na kraju pokazali su i što MA misle o večerašnjoj publici. A ja mogu samo reći da se ne sjećam skoro ničega sa Šalate, al da ću se Doma sportova još dugo sjećati. Barem do njihovog sljedećeg nastupa.
Mogao sam napisati da je ovo bilo bolje od
koncerta The Cult-a, al lkud bi nas sve to dovelo. :-)
pedja // 08/11/2009
> vidi sve fotke // see all photos
PS: Koliko je Martina simpatična i pristupačna govori i činjenica da je tijekom svog dijela koncerta na hrvatskom napomenula da se njen cd može kupiti u predvorju, a da bi provjerila da su ljudi to shvatili poslije koncerta došla je s Ninjom do tamo, slikala se s fanovima, davala autograme i svakom tko je htio podarila smješak.