Izašavši iz vlaka, dočekala me Pula okupana suncem, što je obećavalo dobar provod i dobar koncert - kao, uostalom, i svaki put u Puli. Nakon điranja po gradu, kava, zadovoljavanja prehrambenih želja i potreba te ugodnog druženja s ljudima koje ne vidim prečesto, zaputili smo se u Rojc na koncert. Bio je ovo šesti po redu Antifa fest, manifestacija koja obuhvaća raznolik program (mimohod pulskim ulicama, radionice, predavanja, izložbe) i redovito završava koncertom koji je zapravo jesenska verzija Monte Paradisa.
o.s.d.s. © matej
Koncert u petak sam propustio, te kako mi kažu domaći, "nisi ništa propustio, vjeruj". Okej, vjerujem im, a moja očekivanja za ovu večer bila su velika. Koncert je otvorio talijanski
O.S.D.S., česti gosti pulskih festivala, a nastupali su i na festivalu u Metelkovoj krajem rujna s nekim hrvatskim bendovima. Izrazito kvalitetan melodičan street punk rock, a muški dio publike je ušima slušao, a očima gledao zanosnu plavokosu basisticu kojoj su te večeri kožne hlače baš nekako dobro pristajale. U polusatnoj svirci na repertoru sam mogao prepoznati pjesme Forced cage, Spina, Revolucija...
ak47 © matej
Prvi redovi žestoko su se razbacali u pogu, a smjena bendova ostvarila je želju mnogima - na binu se penju veterani hrvatskog angažiranog punka, zagrebačko-križevački
AK47. Podsjetimo, bend je uzeo pauzu, tijekom koje se aktivirao Ljubiša Samardžić, novi Fistrin projekt. Okupljanje Nule i FOB-a logičnim je slijedom rezultirao i ponovnim angažmanom AK47, iako su mnogi komentirali kako je Fistra svoj dug sceni "odavno odradio". Jest, može se reći da je svojim angažmanom neke račune i "preplatio", no definitivno još nije za penziju. AK47 sam gledao nekoliko puta i nikad me se nisu nešto posebno dojmili, no u atmosferi podruma kluba Monte Paradiso bio sam oduševljen njihovim nastupom. Fistra je odurlao junački, Do kraja, Internacionala, C.C.B., Naša scena... Publika je s posebnom pažnjom dočekala pjesmu Teroristi, inače u originalu starijeg zagrebačkog benda Generali (ako se ne varam).
loš primjer © matej
Nakon njih binu zauzimaju dredlavi požežani
Loš primjer, također veterani hrvatske melodične hardcorepunk scene. File me na bini podsjetio na neke davne godine kada sam Loš primjer snimao na kasetu i furao svuda sa sobom u walkmanu. Klasici poput Ničija ovca, Svoje ja, Malo sunca, Emptiness, Generator... Šaljivci su dobacivali nek odsviraju i Pokemone, nije im udovoljeno. Filu sam namolio nek jednu pjesmu posveti Valentini, staroj kolegici s kojom sam u mlađim danima krenuo na punk svirke. Kad sam je nazvao oko ponoći da joj to javim, već je spavala - heh, dođe to s godinama.
one step away © matej
Šveđane
Smash it up nisam gledao ni slikao, njihov nastup sam propustio. Jednoj predragoj djevojci sam napravio glupost, pa sam bio angažiran ispravljanjem nekih godinu dana starih pogrešaka. Isplatilo se! Posljednji bend te večeri ,prožete antifašizmom i partizanskim vicevima, bio je varaždinsko-koprivnički
One step away (u Glasu Istre preimenovan u TEP away?!). Radi njih sam i došao, nakon nekoliko na brzinu odrađenih fotki bacio sam se u pogo. Skačući manijakalno na legendarne Živimo, ne?, Brate, Ubodi zamotaj, Koliko si jak i ostale stvari, bilo me zaista svuda, i na bini i na podu, što je rezultiralo prljavom odjećom po kojoj bi se (opet) reklo da sam bio na bojištu, a ne na večernjem izlasku.
Odaziv publike na festival bio je golem, Paradiso je bio pun, atmosfera odlična, a na koncertu je bilo i nekoliko faca iz raznih navijačkih skupina, što razbija predrasudu da su navijači desničari. Nakon pozdrava s pulskom ekipom krenuh za Zagreb i uvjerljivo oborih rekord s čak 5 presjedanja vlak-bus-vlak-bus... Izmrcvaren, ali isplatilo se!
matej perkov // 09/11/2009