Sve što će biti izrečeno u ovoj recenziji plod je doživljenih emocija ili možda paralelne deluzije autora. Umjesto da koristim te riječi kao završne, bit će početne: "Les Negresses Vertes" hvala vam na jednoj od najljepših koncertnih večeri kojih doživio, od mojih skromnih preko 1000 u ovom životu.

Ono što me oduševljavalo kod frankofone kulture bila su vina i njihova tradicionalna juha od luka, a kojom se obično liječio mamurluk od pretjerane degustacije grožđane ambrozije ili glumljenja Dioniza. No dobro, i moja maturalna radnja koja je kao trebala imati 18-22 stranice, završila je na 40, a tematski posvećena stanovitoj osobi koja imala problem s čirom, Rusima, Englezima, Jozefinom, papama i šlapama. Ime mu i prezime znate.
Les Negresses Vertes sam prvi put čuo i vidio posredstvom dragih mi susjeda koji tada ilegalno po kvartu kablovirali MTV i ostale nama tad egzotične TV kanale. Nažalost sam propustio njihovo gostovanje u Cankarjevom domu u Ljubljani, ljeta gospodnjeg 1992., meni iz nekog nejasnog razloga. Vratimo se mi na koncert. Sam dolazak pred Boogaloo šok. Hrpa ljudi, što me oduševilo, ali smetnuo s uma da se u istom objektu taj dan održavaju dva koncerta. Sve je bilo jasno kad vidio hrpu posjetitelja s majicama Depeche Mode, The Cure, New Order… Da, nastupali su vojvođanski "The Gift", no kako me pere iritacija od pjevača iste grupe, od milja ih po Vuku (stanovitom) oslovljavam "D Giht".

Iako su svirali u maloj Boogalo dvorani, a večer prije u rasprodanoj Šiški, LNV nisu se dali smesti. Imaju standardnu set listu na ovoj turneji. Svirački fantastični, uigrani, skromni i ponizni pred publikom, ali opet veliki. Namjerno ne spominjem pjesme koje su se nizale jedna za drugom, a sve pravi dragulji, jer kome drag taj bend, taj ih zna. Ono što me oduševilo su proširene verzije tih pjesama, tu su se pokazali majstorima svojeg zanata. Punk, rock, techno, sve imaju u svojoj glazbenoj krvnoj slici. No melankolija kojom su većinom obilježene njihove pjesme ono je što ih čini posebnima. Vratit će se opet Les Negresses Vertes u Zagreb, obećali to, nadam se u boljem prostoru.
Da rezimiram, i ponovim ovo s početka recenzije, moćno, sočno, a nisu puževi. Tko nije bio, francuski poljubac iskusio nije.

Hvala vam, pojedinačno, na prekrasnoj večeri i druženju: Stefane Mellino, François Tousch, Iza Mellino, Matthieu Rabaté, Gwen Badoux, Mich Ochowiak.

In memoriam Helno Rota.

Les Zagoracs Verts et Noirs
Miroslav Sušnik

terapija // 22/04/2026