Bila je to etno večer u Močvari. Poljski Zakopower i domaći mistici i miljenici publike Kries. Bila je riječ o dva samostalna nastupa u jednoj večeri, a ne o klasičnoj predgrupi tako da su oba benda imali jednako vremena na raspolaganju makar moram priznati da je Zakopower svirao nešto duže nego Kries. Najprije nekoliko riječi o Zakopower. Radi se o formatu dosta popularnome u današnjoj etno muzici. Naime, oni mješaju poljski etno sa kabareom, jazzom i rockom čime dobivaju mješavinu sličnu onoj Kaizers orchestra ili Poum tchak. Bend se sastoji od otprilike polovice mladih i polovice starih članova čime se dobila optimalna mješavina iskustva i energije (jedan od starijih je čak i zaplesao kazačok). Radi se o omiljenoj vrsti muzike na ovim prostorima tako da je ovo teško mogao biti promašaj. Na pozornici je dominirao frontman koji je uz to bio i multinstrumentalist pa je svirao violinu, diple i nekakav čudni puhački instrument koji je zvučao kao rog. Svirali su mješavinu svojstvenu svom glazbenom izričaju što znači red poljskog etna, red improvizacija, red nekakvih poskočica, uglavnom idealnu mješavinu za dobar dernek. Publika je većinom bila suzdržana osim prvih redova koji su ih svojski podržavali. Završilo je poljevanjem vode po publici i spuštanjem u istu što je natjeralo i ostatak ljudi na barem nekakvo gibanje. U pauzi između bendova se Močvara dupkom napunila. Nakon nekih pola sata uz puno dima izlaze Kries i otpočinju sa 'Kolende'. Publika pada u delirij. U prvoj polovici nastupa redaju uglavnom sporije ili gradirajuće stvari tipa 'Lepi Juro kries nalaze', 'Pisan jelen' (kojom su se opasno približili Mizaru što i nije tako loše s obzirom da od njih ni glasa od 2007), ''Ivo sadi bora zelenog', 'Moj javore' i 'Oj livado'. One su bile odsvirane u nekakvoj gothic darkwave, a manje etno varijanti. To je bilo malo previše sporo i mirno pogotovo nakon sulude završnice Zakopowera pa je publika počela malo glasnije pričati u očekivanju bržih stvari posebno ako uzmemo u obzir da su imali dva bubnjara što je značilo da nemjeravaju odsvirati malo žešće varijante. To je i počelo sa nabrijanom 'Iz oblaka rosa pada' koju je publiku ulovila nespremnu nakon serije laganica. To se i nastavilo sa 'Kočarina' i 'Grličica'. U tom trenutku su bend i publika disali kao jedno što je rezultiralo uzajamnim gibanjem masa. Onda je došao kraj za koji su svi znali da nije kraj jer svaki koncert Kriesa može završiti na samo jedan način: 'Zumbom'. Kada se prvi put čula ona besmrtna melodija iz dipli, kaos se pretvorio u entropiju. Više nitko nije bio siguran. Bilo je svega, od poganja, kola, stage diving-a, zaletavanja u zidove, uglavnom pjesma za pokretanje masa. Jedina primjedba nastupu bi bila možda kratkoća trajanja, ali to baš i nije osnovano pošto su pošteno odsvirali nekih sat i pol (to je uz bol u rebrima i vratu i nagluhost znak dobrog koncerta). Jedino mi nije jasno zašto nema više ovakvih bendova kod nas kada interes neupitno postoji.

tomislav // 16/11/2009

> vidi sve fotke // see all photos