Riječki korzo ugostio je domaće One piece puzzle i normalno kišu. Stapanjem RIrocka i kiše dobili smo nešto slično Seattle soundu i tamošnjoj klimi. Pri tome su One piece puzzle dobili iznadprosječnu minutažu za novogodišnji doček na trgu, u trajanju od sat vremena.

Bend koji uglavnom dobiva jako pozitivne reakcije publike i kritike zajedno, ali ujedno im na koncertima većina ljudi stoje kao kazališna publika, dok im spot ne biva emitiran na televizijskim programima, čini se da i dalje ide tim stopama, samo sada još odlučnije. Nastup im je siguran, ne izgledaju kao da su iz Hrvatske, odmah izravno prenose energiju - ljutnju na tvoje noge i igra, bar u glavi, tada počinje.

Kada sam na pola koncerta saznao da to oni sviraju, naježio sam se da slušamo autohtoni riječki proizvod. To je dobro, ponos je još tu! Rijeka sa novom injekcijom rockmetal-a slavi Novu rokenrol godinu. Što je skroz u biti logično, a bilo je tada tako neočekivano. Ne znam koji od Gradova je imao toliko rokerski doček plus koliko je njih uopće dalo prednost mladim bendovima da se iskažu u to vrijeme, za takav ugođaj, jer mnogi kao ni One piece puzzle, ne sviraju novogodišnju glazbu. 'Jednosložna slagalica' češće nazivana samo OPP, javno otvoreno i transparentno pjeva o seksu, drogi i rokenrolu, ali kada ih prvi puta slušate, riječi ćete zasigurno pokušat' ostaviti postrani. Na stage-u se vidi samo slatka cura koja pjeva ogavne tekstove (najviše su naglašeni oni dijelovi tijela i one radnje, što su i najčešće riječi jer se baš nalaze u naslovima i refrenima pjesama), a sve na pozadinu koja vas nosi samo ravno, dovoljno da se pitate hoće li napokon pogriješiti koju notu, jer vrlo malo odvaja 'ziku od disharmonije ili dodekafonije. Nažalost nikako da fale žicu, tako da nas ostavljaju da surfamo na valu mnogobrojnih mogućnosti, dok nas pjevačica definitino vraća u stvarnost, da si ne umislimo previše. Žene i muškarci, uvijek zanimljiv spoj, zatim kombinacija rockmetal snage i naše smiješne i cenzurirajuće realnosti, to su aduti koje je One piece puzzle kreativno složio u jednu jedinstvenu 'slagalicu'. Od jednosatnog nastupa uspijeli su svirati većinu novog materijala od 14 svojih zlatnih hitova, međutim nisam sigurno jesu li i kaj odsvirali sa nultog albuma iz 2007-e. U svakom slučaju, uspijeli su dići na noge publiku koja je zbog vremenskih prilika zasjela po kafićima i samo čekala nastup Momčila Bajagića. Toliko su glasni bili, da je muzika u kafiću bila nadjačana, i nismo imali druge nego platit' i otić' ih slušat'. Dečki i Ratka manje ne zaslužuju, i koliko se moglo vidjeti od kišobrana, u prvom redu su stvarno neki bili skroz uživljeni i činilo se da su došli poglavito vidjeti samo njih. Na kraju je ispalo da je i meni to hit večeri, a pogotovo novo otkriće na našoj dragoj, nekad razočaravajućoj, nekad zablistavoj sceni. Uz Instruktore Momčila Bajagića i doletjeli TBF bili su jedini izvođači d/čočeka 2010-e godine. U stilu njihovog nultog albuma pod vodstvom Francija Blaškovića, zaželio bih da nam u Ovoj 2010oj godini svima Gore Uši od iznenađujuće dobre i fascinantno loše glazbe. Počelo je iznenađujuće dobro.

marin // 03/01/2010

> vidi sve fotke // see all photos

PS: Postava One piece puzzle-a:

Ratka Rural - glas
Armageljon Espaljon, Jasen - gitara
Bartol - bas
gospodin T, Leopold - bubanj