Volim koncerte nedjeljom. Nekako baš lijepo zaokruže vikend. Petak i subotu navečer obično izgubim u orgijastičkom mahnitanju do ranog jutra, u nekom klubu ispunjenom dimom cigareta, alkoholnim parama i lakim ženama (ili, kao ovaj petak, polugolim gejevima), nakon čega cijelo nedjeljno popodne provedem izvijajući se po krevetu, suhih usta, pokušavajući jastukom natopljenim slinom što smrdi po rakiji i Njenom labellu utišati bubnjeve u glavi. Ništa mi, zato, ne može zaokružiti vikend kao lagani koncert uz sokić u nedjelju navečer. Svirke nedjeljom sam uvijek doživljavao kao most preko ponora vikendaškog hedonizma, najboljim i najkraćim putem do bistrog uma i svježeg tijela, bez kojih bi se puno teže mogao uhvatiti ukoštac sa zadaćama tjedna koji slijedi. Ove nedjelje, taj je most bio Irie FM, live roots reggae sastav iz Beograda. Uistinu, kažem vam, svjestan da je ovo možda najgej rečenica koju sam ikada napisao, boljeg lijeka za mlitavost i mamurluk od ovih momaka nisam mogao poželjeti! Bubanj i bas, ti temelji svake rege svirke, od samog su početka koncerta slali struju dobrih vibracija kroz moje omlitavljelo tijelo, i tijela još stotinjak ljudi, goneći nas na kretanje, micanje, skakanje, neprekidni rad nogu i ruku koji nas nije nimalo umarao, već, naprotiv, činio življima i radosnijima. Povrh baseva pirio je melodični povjetarac, kojeg su trubač, trombonist i saksofonist zdušno ispuhivali iz svojih limenih trublji, a koji je, osim što je otpuhao mamurluk iz moje glave, donio i dašak toliko potrebne svježine u skučenu i zagušljivu prostoriju gdje se koncert održavao. Bend je miješao vlastite autorske stvari (neznam im nazive, ali su odlične) sa dub verzijama istih, i sa nekoliko obrada, većinom instrumentalnih, od kojih sam zapamtio ''Drum Song'' od Sound Dimensiona i, čini mi se, dvije od Skatalitesa. Iako najavljivan kao deveteročlani sastav, u Mediki je na pozornici bilo sedam glazbenika, predvođenih vokalom i trombonistom Vukašinom, pravim 'čovekom' za posao predvodnika jedne rege trupe - smiješak i zajebancija mu nisu napuštali usta, iako je mikrofon kojim se služio bio ili loš, ili loše ozvučen, jer ga se u zadnjim redovima nije baš moglo čuti i razumijeti. Dvojici koji su falili (udaraljke i drugi trombon) svakom po minus pank bod, a ostalima (uključujući i klavijaturista i gitarista koje još nisam spomenuo) svaka čast i slava na pokazanom i odsviranom, iskreno sam oduševljen vještinom s kojom baratate svojim instrumentima. Možda da još mrvicu više duha unesete u svirku i bit će milina! Nadam se da neće proći puno vremena do našeg ponovnog susreta u Zagrebu ili negdje drugdje, ako ne prije, onda obavezno na jednom od festivala ovog ljeta. Bendovi poput vas, i muzika koju svirate, ipak najbolje funkcioniraju izvan sivih zidova, omeđeni samo zelenilom šume, ili plavetnilom mora. Seasplash se nameće kao logičan izbor, ali ne bih imao ništa protiv da Irie FM ponovo uhvatim u akciji i na DOF-u u Velikoj, ako ga bude ove godine, a svesrdno se nadam da hoće. Do tada, pozdrav i hvala vam na izvrsno izgrađenom mostu!

nenad lukač // 23/01/2010

> vidi sve fotke // see all photos