Koprivnički MAK podrum je još jednu subotnju večer (23.1.) bio poprište zanimljivog koncerta. Koprivnički street punk Barkod imao je promociju demo albuma "Spremni za izvoz", a support su im bili popularni zagrebački melodični punkeri Bezzvuka.

Pred oko 140 posjetitelja Barkod je otvorio koncert obradom Pekinške petke "Ružan pametan i mlad", a atmosfera je postajala sve "vrelija" što je više ljudi ulazilo u prostor. Nastavilo se "Be yourself" (s demo albuma) i "Dig up her bones" (Misfits). Zvrkastoj Neli odsvirana je zanimljiva stvar "Pew Pew" (o crtićima i maci koja prati crvenu točkicu lasera), a zatim je odsvirana obrada stare koprivničke novovalne grupe Fakini pod nazivom "Djevojke". Jedna od zanimljivijih skladbi s albuma je"World hate to save the state", dok je skinheadiću Želeiću posvećena "Skinjara". Bilo je tu još obrada popularnih bendova ("Svoga tijela gospodar" Mikrofonije, "Farmersko srce" Debelog precjednika, "Neznani junaci" FOB-a za Štefa iz Križevaca, Varaždince i Ludbrežane Filipa i Dadu, koji je završio na hitnoj na šivanju). S vremenom je i pogo postao žeški, piva se već naveliko prolijevala, a prašina je pod ritmom pankerskih nogu polako ulazila u nosnice i prekrivala bubnjeve. Nakon svirke Barkoda ekipica je lagano cugala vani i kupovala stvari s distribucije, a binu zauzimaju zagrebački Bezzvuka. Šećeraš Stipe je nakon par piva morao uzet inzulin, a dok se bockao pričao nam je - Rekel mi je šogor da bum kad tad završil na igli. Nakon godinu i nešto sitno Bazzvuka su opet posjetili Koprivnicu (zadnji put nastupili na Girl power festu lani u Kugli). Pjevačica Moko započela je s "Alkoholičar", a rulja je pomalo počela plesati na "Tetu Lolu" i kultnu "Idem doma". Bezzvuka su bili malko kraći, bilo je i obrada Casha i Elvisa, odsviran je i svima dragi "Šizofreničar", a na nagovor publike ovaj odličan bend svira jednu posebno poznatu obradu. Blokirao sam totalno, nisam se mogao sjetiti pjesme kao kad mi netko uleti na koncertu, a ne mogu se sjetiti imena makar sam ga sto puta vidio. - "Hall of mirrors", Distillers... Već buš naučil" - veli mi Moko sućutno, a ja se primih za glavu. Bezzvuka su dan prije svirali u Zaboku sa No more idolsima, pretpostavljam da nije lako držati svirke dva dana zaredom. Definitivno nam je drago što su nas posjetili, čak su dijelili i lovu - kada sam Miu zamolio set listu, prčkala je po džepovima i dala mi zgužvane papiriće za koji se ispostavilo da su novci, pa sam joj lijepo to vratio (jer sam pošten i fino odgojen) i zagnjavio je da još malo prekopa džepove. No, nakon njihovog povlačenja s punk bojišnice MAK podruma Barkod se opet penje na binu, namješta instrumente i svira drugi set . Nešto kraći, ali ponovili su najsjajnije svoje pjesme i istaknutije obrade ljudima drage. Koncert je zbilja bio dobar, a mora se napomenuti kako je na ulazu (za svega 10 kn) svaki posjetitelj dobio i primjerak cd-a. Ovaj demo album dečki su snimali kod kolege Kuzela u kućnoj radinosti (mikseta i kompjuter), cd-e su štampali i pržili također kod kuće, a sve skupa ispalo je zbilja kvalitetno.

Demo sadrži 8 pjesama klasične street punk tematike: "Nemamo sluha" je samokritika kojom priznaju da jedva znaju svirati ali im je bitnije da se jednostavno svira i zabavlja za klasičan pankerski način. "Pismo vladi" je jad malog čovjeka koji očajnički bespomoćno zaziva sudbu kletu koja ga upropaštava, a političari naravno kradu i uživaju u pokradenom. "Policija" je pjesma posvećena neškolovanim ljudima u uniformi čiji se posao svodi na zagorčavanje života mladim pankerima koji ponekad cugaju u parku, a "Nazi skinjara" poremećenim ljudima bez "svojeg ja" koji misle da su face ako s leđa letvom napadaju ljude jer su drugačiji (nedavni napad skinsa na tamnoputog igrača Slavena). "Be yourself" šalje poruku o izgradnji identiteta i otporu pravilima koje ti nameće društvo, dok je "Pew Pew" zezancija, tj. parodija na budalaste mica mace. "Word hate to save he state" je svakako najkvalitetnija i najkompleksnija pjesma na ovom demo albumu, no posljednja, "Ljubavna", nekako mi je najdraža i zbilja ima fenomenalnu zaraznu melodiju tugaljivog prizvuka koja brzo ulazi u uho, ali i dira u ranjeno srdašce osjetljivih momčića kojima zločeste cure nerijetko pakoste (onda ih nazivamo glupačama i pravimo se da ih ne vidimo dok ih sretnemo). Dečki iz Barkod su zbilja napravili dobar posao, pokazali su da imaju volje, ali i sposobnosti, tako da ovaj demo album smatram odskočnom daskom za neke veće dosege. Barkod nije tipičan street punk koji igra na žestinu i bijes, pjesme su prepune neke pozitivne atmosfere i vrckavih "catchy" melodija, a vokal Samuel odlično u pjesme unosi svoju osobnost (čitaj, iznimno veseo momčić). Takvi su mu i "drugovi iz brigade": veseljak Juraj Stipan na bubnjevima, okruglasti Tomislav Crnković na gitari, te ozbiljni, ali ne manje razigrani Sanjin Gojković na basu.

Koliko god im netko prigovarao da su neuštimani, balavi amateri, nitko ne može osporiti evidentnu činjenicu da je Barkod unio svježinu na koprivničku scenu: napokon(opet) imamo pravi pravcati punk bend u punom smislu tog pojma. To su prepoznali posjetitelji kojih je bilo iz Virja, Varaždina, Ludbrega, Zagreba, Đurđevca, novigrada... Opet se pokazalo - pank se ne svira, pank se živi.

matej perkov // 28/01/2010