Vrhunac koncertne karijere ove etno-rock družine koja je ovom prilikom snimala svoj prvi album uživo.
Ovim nastupom Cinkuši su dosegli jedan od svojih fokusa u karijeri. Napunivši veliku dvoranu Teatra&TD isključivo obožavateljima u svrhu glasne podrške, istovremeno je sniman audio i video zapis za prvi zvanični album uživo sa 5 kamera i tonskom ekipom provjerenih majstora. Izgled i kvalitetu ovog zapisa znati ćemo kada sav materijal bude detaljno obrađen i objavljen, a prema viđenome i odslušanome, morao bi biti jedan od boljih koncertnih albuma na ovim prostorima.
cinkuši © horvi
U početku je izgledalo da će kiša koja se spustila u večernjim satima omesti dolazak publike, no nakon što su otvorena vrata velike dvorane Teatra&TD, kroz nekih pola sata unutra se uspjela sabiti sasvim zadovoljavajuća cifra posjetitelja. Svi oni mahom su strastveni fanovi ove družine koji su ih revno, sa ogromnim grlenim simpatijama i gromoglasnim ovacijama podržavali od prve do zadnje minute koncerta.
Otvorivši svirku sa nezaobilaznim uvodnikom "Grad se beli" sa zvucima miha i vodećim vokalom Igor Barića, Cinkuši su u najproširenijoj mogućoj formaciji od 8 glazbenika (dvije violine, akustična i električna gitara, mandolina, trombon, bubnjevi i kontrabas) prošetali svojim desetogodišnjim opusom isprepličući najznačajnije kompozicije sa albuma "Zeleni kader", "Domesticus vulgaris" i "Špiritus Sanctus". Kao scenska uvodna koreografija na samom početku koncerta, poslužio im je jedan meni posve nepoznati lik odjeven poput miksa srednjevjekovne dvorske lude i harlekina u crvenim tajicama i 'Petar Pan' kožnim postolama koji je s vremena na vrijeme gmizao i skakao po pozornici poput Malik Tintilinića što je izazivalo dodatni scensko-vizualni šarm ovome nastupu.
cinkuši © horvi
Kroz točno sat i 40 minuta oficijelnog dijela koncerta u kojem su uz najveće hitove "Nega sonca nit' meseca", balade "Ciganjska" i "Vuprem oči", poletnu "Jankić", uvijek teatralno izvedenu "Recept", ekološku "Medo", te neizostavne "Raca", "Bratec kosi" i "Huja brija", izveli još deset kompozicija, Cinkuši su detaljno prošarali svojom pjesmaricom zaobišavši jedino punkerski tex-mex "Babilonska" koja se očekivala na bisu. Između pjesama družina na pozornici se okrepljivala gemištima, bili su iznimno raspoloženi za zabavu mada ovaj puta nisu izbacivali svoje uobičajene štoseve i sitne verbalne zafrkancije, već su se prvenstveno koncentrirali na što bolji tehnički i zvučni dio posla kako bi snimak u konačnici ispao što je moguće kvalitetniji. Možda se meni kao dugogodišnjem poznaniku opusa Cinkuša koje sam valjda u životu gledao od svih bandova najviše puta već pomalo popelo na glavu komentiranje njihovih koncerata, no nedvojbeno je da svaki puta gotovo sličan repertoar izvode sa cijelim nizom transformacija. Ovaj puta su na mene barem najviše dojma ostavile kompozicije sa posljednjeg albuma "Špiritus Sanctus" kojeg su izveli gotovo u cjelosti (jedino je manjkala "Sedi si kraj mene") od kojih su neke odsvirane u znatno drugačijim aranžmanima, vjerojatno specijalno adaptiranim za ovu priliku i tko zna, možda nikad više. Jer, Cinkuši jesu takav sastav. Oni se jednostavno stihijski prepuštaju skladbama u kojima su glavnu riječ osim vodećih vokalista Time i Mirka imali violinski virtuozi Igor i Marko koji su s vremena na vrijeme izlazili na samo čelo pozornice gdje ih je bodrila rasplesana i raspjevana horda obožavatelja.
cinkuši © horvi
Sa više nego sjajnim feedbackom i skoro u atmosferi saune sa oznojenim članovima posade kao i same publike među kojima je bilo i nekoliko dobro znanih faca (između ostalog i Mile iz Hladnog Piva), zvanični dio okončali su točno pola sata prije ponoći. Nakon toga su usljedila dva bisa; na prvom su izveli svoje uvjerljivo najveće hitove "Pet je kumi", "Oj krapinske vuske staze" i punkersko furioznu himnu "U divljaka luk i strijela", dok su na drugom ponovili sjajan instrumental "Kak je Štef videl Majku Božju" i vjerojatno najljepšu dramatičnu etno skladbu svojeg opusa "Bratec kosi". Publika je tražila i treći bis, ali momčad je već toliko bila umorna nakon dva sata iscrpljujuće i aranžmanski koncentrirane svirke da je vjerojatnost za novi set sklabi bila takva da bi mogla prouzročiti i moguće tehničke oscilacije. Čulo se sitno mrmljanje da su mogli još barem odsvirati "Babilonsku", te barem "Stari Pjer" i "Neka cijeli ovaj svijet", ali i ovo je bilo više nego dovoljno kvalitetno odrađeno u svrhu zahtjeva live albuma. Sada još samo pričekajmo na master, miks i produkciju, te se svi skupa možemo nadati da ćemo dobiti jedan fantastičan zapis uživo.
horvi // 18/05/2010
> vidi sve fotke // see all photos