Iako je druga koncertna večer Demode festival započela relativno kasno i posjećenost je bila nešto manja od mojih očekivanja, vjerojatno jer je mnogo ljudi otišlo dan ranije na odličnog Dangera, Goto80 i ostalu ekipu u Pauk, atmosfera je bila odlična, a Ted Leo napokon je izmamio van i neke od mojih old school prijatelja koje već dugo nisam vidjela na koncertima. Predgrupa Ted Leu bili su domaći sljezovi kolačići, ilitiga Marshmallows, odnosno Marshmallow Matija Habijanec na gitari i vokalu, u pojačanom izdanju s Vatroslavom na bubnjevima, Oliverom na basu, Katarinom na violini i Viskijem na klavijaturama, ksilofonu i ostalim priručnim udaraćim površinama. Iako postoje već petnaestak godina posramljeno priznajem da ih nikada do sada nisam čula uživo, a očito sam trebala odavna jer mi je ovaj nastup bio jako ugodno iznenađenje. Iako bi možda njihova glazba, koja je u ovom navratu bila spoj veselog indie popa, folka i americane, bolje pristajala uz nekog drugog izvođača, recimo, u ovoj sezoni Vanderslicea ili Grand Archivese, i iako bi bend možda mogao malčice poraditi na vokalnoj izvedbi, drago mi je da sam po prvi puta poslušala jedan hrvatski sastav tog glazbenog izričaja i vrlo uživala. Zvijezda večeri ipak je bio Ted Leo i njegov dinamični trio The Pharmacists, čiji se sastav kroz godine izmjenjivao, ali trenutno su to Marty Key na basu, Chris Wilson na bubnjevima i James Canty na gitari koji se u bend vratio prije par godina. Sam Ted vrlo je simpatičan i ugodan čovjek koji se ne shvaća preozbiljno, već ležerno i duhovito komunicira s publikom ne uzimajući k srcu povremene glupave komentare pojedinaca iz mraka. Gromoglasno i profesionalno, gotovo puna dva sata isprašivali su jednu za drugom stvari s novog i najboljeg do sada albuma The Brutalist Bricks i starije hitove, u kombinaciji punk, college i pop rocka, i oduševili one koji ih oduvijek vole, neobjektivno ali opravdano, i pridobili ostale, a tu uključujem i sebe, i neke koji su tek promolili nos u dvoranu. Pred kraj Leo je komentirao da se nasvirao na različitim pozornicama i u različitim okruženjima, ali da su mu omiljeni koncerti oni u rodnom gradu i da je na ovom nastupu atmosfera upravo takva, vesela i domaća, što znači da se zagrebačka publika ponovo iskazala kao jedna od pristupačnijih i aktivnijih.

andrea // 25/05/2010

> vidi sve fotke // see all photos