Na koncert Dark Tranquilitya "upao" sam nenadano jer je originalna izvjestiteljica zbog zdravstvenih razloga morala naglo odustati. Iako nisam zagriženi fan DT-a, odmah sam se poveselio koncertu budući da ih rado povremeno poslušam od kad mi ih je gorenavedena gospodična "ubacila" u uho (hvala Bubimirki za oboje!). Melodični švedski bend svidio se čak i starom oldschool kenjcu-metalcu poput mene još od kad sam ih čuo na jednom talijanskom metal festivalu 2006. godine. U Zagreb su došli promovirati svoj novi album, "We Are the Void" s kojeg su odmah na početku izveli "At the Point of Ignition". Sa albuma je još bilo nekoliko stvari: meni odlična "Shadow in out Blood", "Iridium", i druge - da sad ne nabrajam jer fanovi to znaju puno bolje od mene :) Isti fanovi će mi nadam se oprostiti što nisam bolji poznavatelj opusa, no možda baš zato mirne duše mogu koncert ocijeniti najvišom ocjenom - nisam se zamarao hoće li odsvirati ovu ili onu stvar, jednostavno sam se prepustio i guštao - naročito na "Monochromatic Stains" i opaku "Final Resistance" na bisu. Cijelim koncertom pjevač Stanne je odlično komunicirao sa publikom (iako se zeznuo i rekao da je prošlo 10 umjesto 5 godina od zadnjeg zagrebačkog koncerta) i stvarno dignuo atmosferu do ludila. A bome je ekipa bila zakon - neke stvari je doslovno dao publici da otpjeva, koja je to učinila bez greške! Boogaloo nije bio prepun, no zbog urlanja škvadre činilo se kao da je ispunjen do zadnjeg mjesta. Nažalost, ostali članovi benda (naročito lik sa dredovima, oprostit ćete mi što ne znam ime) su bili malo previše statični i nezainteresirani - ok, lik na klavijaturama se raspametio, al nažalost nije baš u mogućnosti da može pretjerano skakat po stageu...u svakom slučaju je bilo sjajno vidjeti kao se Mikael cijelo vrijeme približavao publici u prvim redovima. Ono što me iznenadilo je prilično dobar zvuk u prostoru koji inače ima lošu repuraciju. Cijelo vrijeme sam bio skroz naprijed, bliže lijevoj strani i apsolutno svi instrumenti i vokal su se fino razgovjetno čuli, što mi se činilo relativno teško postići za bend koji ima tako, nazovimo ih "duboke" distorzirane gitare. Na forumima čitam oprečna mišljenja - očito je da dosta ovisi o poziciji slušanja, pa sljedeći puta molim stajaće da se prebace malo naprijed :)

Još nešto me ugodno iznenadilo kod uglavnom mlade publike - u onoj gužvi naprijed - nitko nije smrdio! Dapače, cure pored mene su fino mirišale po šamponu za kosu, a nisam nikoga vidio da je mahao pljugom i za neko divno čudo došao sam doma a da ne smrdim po dimu! Svaka čast današnjoj mladeži...mame i tate mogu biti ponosni, mi nismo bili takvi ;) Isprike moram dati i za (ne)uspjele fotke - moja plastična Diana je malo zakazala (eh to je tako kad još nadobudno fotkam na film) pa imam samo dvije atmosferične mutne fotke, a ostatak sam "odradio" mobitelom. Osim vizuala na velikom ekranu i rasvjete nije bilo posebnih efekata - a iskreno, to je bilo sasvim dovoljno. U dobrih sat i pol svirke moram priznati da sam se dobro iskakao i guštao iako kao što rekoh nisam aktivni slušač DT-a. No sljedeći puta ako dođu - ponovo se vraćam u prve redove!

boris štromar // 20/10/2010