Ponovno jedno od vanserijskih Borutovih izdanja opčinjava nevjerojatnom tehnikom koju je nemoguće odgonetnuti da li je analogna ili elektronska. Neću ništa naklapati i pretpostavljati, ovog umjetnika nikada nisam vidio uživo, te ne mogu reći ništa konkretno budući da niti na samom omotu ne stoji nikakav podatak o tome kako je ovo polusatno čudo napravljeno. Jedino što se između gomile harsha može sa sigurnošću razaznati su analogni samplovi ljudskog glasa, zborsko pjevanje djece, zvono na kućnim vratima, bušilica, pljuskanje vode, lavež pasa i još brdo zvukova iz eksterijera. Ali šta je ovaj puta stvoreno, to niti muzikolozi sa najistančanijim sluhom ne bi mogli dešifrirati...

Tri kraće i jedna veoma dugačka kompozicija od 20 minuta (naslovna "By the ruins of Babillon") unose potpuni nemir obavijen abnormalnim kaosom i zbrkom. Da li je elektronika u kombinaciji s njegovim čuvenim kuhinjskim ribežom ili je u pitanju još i specijalna produkcijska obrada uz neke dodatke poput različitih procesora i oscilatora, uistinu ne bih znao zaključiti, no jedno je sigurno - ovakav album može stvoriti samo genijalac. Ovaj harsh je prepun noisea, eksperimenata, nevjerojatnih aranžmanskih kolaža, apokaliptičnih slika, morbidnosti, teatralnosti, grubosti, te doslovce napada ljudski živčani sistem. Oni koji su preživjeli slušajući barem neki od albuma američkog Necroanala, ovdje će pronaći otprilike vrlo sličan scenarij. A u posljednjoj "The return of the hammer" Amper-o-mat čak i poseže za vrlo sličnim electro/hardcore-gabberom. Za ples, ha-ha-ha.

Vraški opičeno.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 03/04/2011