U moru bendova koji daju više pažnje na izgled nego na zvuk, na površinu su isplivali i Neon Trees, čiji nas je singl Animal šamarao krajem prošle godine. Gitarice s ubačenim sintićima, pjevni refreni i pomno odabrani odjevni predmeti uz "jako je bitno kak koja vlas kose stoji" frizuru i imamo hit.

NEON TREES su četvoro amerikanaca, Tyler Glenn (vokali i klavijature), Chris Allen (gitara) i Branden Campbell (bas gitara i vokali) s Elaine Bradley na bubnjevima. Počeli su 2005., a za ime ih je inspirirao lanac brze hrane In-N-Out Burger. Godinu kasnije objavljuju svoj prvi ep, a uskoro će ih uživo čuti bubnjar Killersa, koji će im kasnije i pomoći da potpišu ugovor za Mercury Records. Za njih i objavljuju ovaj album krajem 2010., no samo za američko tržište. S Europom se malo pričekalo.
Vokalno su negdje između Killersa i James-a, i nadam se da nisam time uvrijedio Brendon Flowersa, a pogotovo ne velikana kao što je Tim Booth, no u Your Surrender se i muzički toliko poklapaju s dobro poznatim zvukom tog benda, da je i meni samom bilo neugodno. Za Killerse kužim. Oni su ih isfurali, vukli ih sa sobom na turneje, pa je i logično da su pokupili nešto.

I dok se muzika još i može nekako prožvakati, textovi su toliko loši, da ih je bolje niti ne proučavati. Naravno, govore o ljubavi, propaloj ljubavi, i naravno, sexu, dok us bii mladi. WTF!?

Na kraju, da zaključim, ako su se Neon Trees skupili da zarade lovu, mislim da će im to i uspjeti, pogotovo u rodnoj im Americi, i pogotovo ako neku svoju pjesmu uspiju uvaljati u neki "sitcom". Mislim isto da bi se Europe trebali kloniti. I to u širokom luku.

ocjena albuma [1-10]: 5

pedja // 23/03/2011

PS: Album "Habits" slušat će Zlatka Čukman.

Sretno!