Istorijat benda kaže da postoje od 2003. godine kao kvartet, da su u prvoj fazi svirali death i thrash brzance, te da su se nakon realiziranja prvog materijala "Demo v.1" (2005) i samo dva održana koncerta povukli u hibernaciju. U međuvremenu su od kvarteta postali trio u postavi Matej Hočevar (gitara), Miha Vodušek (bas) i Gašper Prus (bubnjevi), bili su i članovima još nekih skupina poput Deratizator, 3 Tone Tamas i Dickless Tracy, te su od brutalnog stila zaokrenuli u čišći i komplementarniji instrumentalni rock.

Ovdje se predstavljaju u kratkom EP izdanju sa 5 instrumentala u trajanju od 20-tak minuta, te kao instrumentalni bend revno se okreću ka naglašenoj stilizaciji bez previše vrludanja i lutanja. S naglašenim minimalističkim melodijama i kompleksnim aranžmanima na pragovima progressiva, njihova okupacija su tromiji stoner riffovi, dinamička tenzija podizanja strukture sa post-rock opservacijama, te povremeni elementi post-metala i laganih natruha psihodelije s kojima obogaćuju atmosferičnost. Svirka im je uglavnom kompaktna, tek na momente se pronađu na zajedničkim linearnim frontovima i nema nikakve sumnje da se u deželi pojavio jedan vrlo zanimljiv bend koji slijedi trend ponovnog interesa za transžanrovske fuzije i povratak stonera u samu žižu svjetskog hard/heavy rock zvuka.

Prema naslovima kompozicija "Vrtinec", "Utelešenje", "Družba belega lotosa", "Ton ton macoute sux" i "Darko" je očigledno da je bend vođen nekim konceptom koji kola na relaciji poznatoj samo članovima ove ekipe, a sukladnu priču možemo primjerice pronaći u sofisticiranoj fabuli i nekih hrvatskih imena, dakako posve drugačije orijentiranih, poput nekadašnjih Lunar i današnjih Peach Pit ili Tanker koji se također drže jedne svoje artističke noise-rock koncepcije. Po prikazanome, glazba djeluje ozbiljno bez ikakvih pretencioznih prenemaganja s kombinacijama gitarskih distorzija i amplificiranih zvukova ispresjecanih sa žešćim šusevima i izvitoperenim tempovima na pragovima math-rocka, te nema nikakvih solo dionica i izleta u egzibicionizam. Vrlo dobro vladaju sa promjenama percepcije u konstruktivnom pogledu, tj. nemaju nenadanih eskapada koje su česte za bendove kojima je jedan od bitnijih uzora Tool, ali da je ponegdje ubačen vokal kao lajt-motiv, odnosno četvrti element, ne bi škodilo.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 04/04/2011