Nakon vrlo dobrog i simpatičnog debija sa EP-ijem "Sweets" objavljenog 2010. za Slušaj najglasnije, pjevačica Deniz Ozturk i instrumentalist Sahin Kureta odlučili su da svoj novi rad realiziraju putem švedske internet etikete 23 Seconds Netlabel iz Goteborga. Ovaj puta riječ je o albumu, doduše vrlo kratkom (pola sata) na kojem su izbacili iz upotrebe akustične instrumente i sav zvučni predložak ostvarili kroz elektronski šlih dubstepa, glitcha, trip-hopa i ambijentalne glazbe gotovo bez upotrebe klasičnih bas dionica. Koristeći sasvim jednostavne pop formate i obrasce (melodija, ritam, efekti), ovaj dvojac veoma prijatno šeta poljima mašte ispreplitanjem senzibilnih Denizovih vokala koji sve više asociraju na Bjork. Uvodna "Dive" je potencijalni plesni hit u debstep maniru, a potom se redaju fini laganiji miš-maš kolaži glitcha ("Rope", "Credo"), dubstep-techna ("Finis-terre", "What if"), psihodeličnog trip-hopa ("Spectra"), ambijentalnog chill-outa ("Lux") i blagih eksperimentalnih acid-jazz konotacija (u završnoj "Diaphanous"). Što se stila tiče, sve osobine blago variraju po tempovima i šturim žanrovskim odrednicama koje u nekim navratima imaju višesmjerne konotacije na relaciji dubstep - glitch - pop. Sve pjesme su otpjevane na engleskom izuzev "Finis-terre" i "Credo" koje su na francuskom što im daje, osobito u ovoj posljednjenavedenoj, šlih Stereolaba, te tako Fuji Kureta nastavljaju svoj multijezični ogranak kao veoma suvremen turski electro-pop bend pred kojim se zasigurno nalazi obećavajuća internacionalna karijera.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 28/05/2011