Nakon što je album "Ceremonials" više nego odlično prihvaćen od strane publike i kritike, a pogotovo na godišnjim top listama relevantnih magazina, izdavač je odlučio počastiti one koji još nisu posjedovali taj album s proširenom verzijom izdanja.

Za one koji su propustili upoznati Florence Mary Leontine Welch, treba reći da je to jedna crvenokosa dvadeset petogodišnja Engleskinja izvrsnih vokalnih sposobnosti koja se prije nekoliko godina nametnula odličnom pjesmom "Dog Days are Over" i ludim plesom u spotu iste pjesme, koja je zasjala na njenom prvijencu "Lungs" (2009). Florence je mješavina PJ Harvey i Kate Bush, a The Machine su odlične gitare, synth harmonije i svašta nešto naljepljeno na njen vokal.

Singl koji je najavio novi album, Shake It Out, nije palio na prvu. Trebala mu je kurbla, ali kad se upalio nije ga se više dalo ugasiti. Zarazni ritam koji se pojavi tijekom pjesme i refren "It's hard to dance with the devil on your back, so shake him off", privukli su dovoljno pažnje da se s nestrpljenjem čeka album.

Odlične orkestracije i upotreba zbora učinili su zvuk moćnijim i grandioznijim nego na prvijencu, a Paul Epworth (Bloc Party, Friendly Fires) očito je znao kako izbjeći "problem drugog albuma". I ostali singlovi, epska What the Water Gave Me, inspirirana smrću Virginije Woolf, i No Light No Light, napisana zajedno s članicom benda Isabellom Summers, zaslužili su to postati.



Klavirska balada Never Let Me Go, koja neodoljivo podsjeća na radove Elizabeth Fraser ili This Mortal Coil, postat će sljedeći singl, a svakako bi to trebale postati i Spectorovska Breaking Down i atmosferična Only for the Night.

Odlična igra basa i bubnjeva otvara bonus cd. Remain Nameless su opet napisale zajedno Florence i Isabella, a ova druga potpisuje i produkciju pjesme. Nemojte me krivo shvatiti al ovo je skoro pa najbolja pjesma na albumu. Osamdesete za dvadesetprvo stoljeće uz neizbježnu asocijaciju na Siouxsie. Od ostatka pjesama treba spomenuti Bedroom Hymns koju krase distorzirane gitare, demo verziju What the Water Gave Me, koja uz neku sintetiziranu podlogu uopće ne liči na original. Za kraj su ostavljene tri odreda odlične akustične verzije (Heartlines, Shake it Out, Breaking Down) kojima je Florence postavila temelje za neki unplugged koncertni album.

"Ceremonials" u singl ili duploj verziji nadmašio je prethodnika za par koplja. Zgoditak je kakav se rijetko rađa i trebao bi postati klasik, a vrijeme će pokazati je li tome tako.
 

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 30/03/2012