Ne impresionirati, već se jasno i glasno izraziti - po riječima samih članova ovog četveročlanog zagrebačkog hardcore benda to je glavna svrha njihovog prvog dugosvirajućeg albuma "Bitter words". Nakon kratkog EP-a imenom "Rise" s kojim su pretprošle godine debitirali, neke stvari su se očito promijenile. U novom albumu dečki iz Tomorrow We Hunt dočekuju s puno smirenijim tonovima, pa čak s izvjesnom melankolijom. Koliko se to za hardcore uopće može reći. No, oni svoj stil i opisuju kao melodični hardcore, dok bi se to sve moglo opisati i kao post-hardcore. Brutalnost i bučnost kakvu obično poznajemo iz tog nadasve energičnog glazbenog žanra je ovdje potisnuta u pozadinu. A na njihovo mjesto su došli sjeta, tuga i kobna monotonija koja stoji iznad cijelog albuma poput Damoklova mača.

Bijeda, patnja, bol, očajanje i beznadežnost - čini se da se po imenima ovih pjesama ravnaju i njihove teške zvučne kulise. Uistinu gorka atmosfera albuma upriličena maničnim vriskovima i žučnim vokalom u potpunosti opravdava njegovo ime. Bez sumnje, njegovi autori su u njega utkali svo svoje dosadašnje razočarenje, loša životna iskustva i svoje mračno viđenje današnjice. Prateći formulu samoliječenja prema kojoj jasno i iskreno izgovorene ili kao u ovom slučaju izvikane stvari postaju lakše i za preraditi, ovi zagrebački hardkoraši su riješili cijeli album podrediti isključivo tome cilju. Pri tome često zaboravivši da većina ljudi nerado sluša tuđe probleme. Posebno ako je to, kao ovdje, nemaštovito uglazbljeno. Cijela ritam sekcija bubnjeva i basa je prigušena. Dok akcent leži na dvjema gitarama, koje se depresivno i tromo provlače duž cijelog albuma. Rijetke bljeskove nude pjesme poput bržih "No love no regret" i "Discontent" ili ugodno atmosferična "Echoes".

Premalo i nedovoljno da bi učinile ovaj album koliko-toliko slušljivom. Eksperimentiranje s vlastitim stilom može biti i dvosjekli mač. A ovdje je to očito krenulo po zlu. Bez odstupanja od zadane matrice, ovaj album se pretvara u jednu skoro pola sata dugu tjeskobnu noćnu moru. Gdje ne pomažu ni ugrađeni govorni samplovi kao u pjesmama "Despair" ili "Echoes". Efekt dosade je gotovo sveprisutan. Bez odgovarajuće zvučne podloge scream-vokal postaje s vremenom sve iritantniji. I može kao takav prijati možda samo najzagriženijim hardcore-fanovima. Ako, naravno, ne zaspu od monotonije i jednoličnih melodija. U kojima nema ono što je za hardcore najbitnije - nesputana energija i tipični jaki 'groove'. Ovako smo dobili jedan nimalo impresivan ali iskren album. "Bitter words" - hrabro ali naprosto smarajuće.

ocjena albuma [1-10]: 5

z. marković // 20/04/2012