Pred nama je peti solo EP zagrebačkog producenta elektronske glazbe koji se prvi puta pojavio 2009. na kompilaciji "Green Line" u izdanju CoffeeBreakStreet. Sudjelovao je još na tri kompilacije "Quintela EP" (2009, Drag Music), "Freefloating Moving" (2010, Freefloating Music) i Das Haus" (2012, Freefloating Music), a interesantno je da je svih ovih pet solističkih EP-ija objavio za pet različitih izdavača.

Mada lijepo stoji da je "Involution" EP, po svojoj duljini komotno odgovara težini cjelovitog albuma. Iznosi 42 minute, ali ima samo 4 vrlo dugačke instrumentalne skladbe koje variraju između chill-outa, minimal-techna i deep-housea za lagano uljuljkavanje. Vrlo dugački synth uvodi i kosturski jednostavne konture svoje fokuse dosežu minimalističkim gradacijama, a nije na odmet ne spomenuti kako Zoran vrlo vješto koristi neka stečena znanja, utjecaje i iskustva Jeff Millsa i Brian Enoa (pa i kraut-rocka) koji su itekako ispeglali i usavršili jedan ovakav poprilično šturi izraz. O kompozicijama se nema šta mnogo za reći; Zoran ih je nafilao ambijentalnim 'driverskim' synth harmonijama koje blago vuku u prozračnu psihodeliju, našpanao fino mekanu bas pedalu (uz malo vodilica bez doboša), poigrao se različitim sitnim ritmičkim efektima koje je pretvorio u vrlo minijaturne, ali uspjele melodije, te se povremeno pozabavio i levitirajućim 'dream-pop' klavijaturama (osobito u odlično izgrađenoj "Feba i Japet"), a i manjim zvučnim laid-back oscilacijama koje zamirišu i na noise-electro. Basove je skoro eliminirao (ima ih tek u "False color music" i "Cepheid" u obliku disonantnih ili prostorno 'tupih' tonova), tako da se slobodno može utvrditi kako se autor ne priklanja nikakvoj komercijalno pohabanoj formuli za plesne podije, već veoma finoj konstrukciji u kojoj osnovnu riječ igra što ljepši ambijent i užitak u njemu, kao i u neopterećenim, posve jednostavnim i laganim 1/1 tempovima.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 15/08/2012