Kvintet iz Lillea (Francuska) djeluje od 2011., pjevaju na francuskom jeziku i opisuju se kao fast punk/hardcore heavy-stoner bend. Ima smisla kad se preslušaju ove tri pjesme na ovome debi EP-iju.

Melodične gitare s jednostavnim riffovima i finim solažama u tri različita tempa. Prva pjesma "Sous terre" ('na zemlji') je čvrsti klasični punk s veoma dobrim radom 'drive' bas gitare, kratka "Le bannissement" ('izgnanstvo') nešto brži komad s hardcore elementima, a "Pour qui preside l'effroi" ('za predsjednika terorista') stoner koji se po zvuku ništa bitnije ne razlikuje od osnovnih karakteristika žanra; otklon je u samo jednoj kraćoj punk/hc dionici. Jedina razlika je frenetičan punkerski vrištavi vokal frontmena koji slijedi one znane krikove Ian McKayea iz epohe Minor Threat i Fugazi.

Tekstualno su angažirani bend. Koliko mi je to dozvolio google prevoditelj s obzirom da francuski jezik ne razumijem osim u internacionalno poznatim riječima, socijalno i politički su osviješteni upućivajući pogrdne komentare francuskom predsjedniku, izgleda da ne ljube izbjeglice koji traže azil u njihovoj zemlji, te napadaju sve takozvane 'pobožne' Francuze koji se sakrivaju pred oltarom iza svojih nedjela. Otprilike.

Riječ je o vrlo dobrom bendu, a možete pogledati i video "Le bannissement"



Uistinu nije loše. I snimak ovog EP-ija je vrlo dobar.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 08/09/2012