Ne sjećam se više kako je došlo do toga, al jednog je dana braći Jarman na vrata pokucao ni manje ni više nego Johnny Marr, legendarni gitarista THE SMITHS-a i rekao da bi želio biti njihov gitarista. Nije baš da su Gary, Ryan i Ross bili baš nepoznate face. Imali su iza sebe tri albuma i nekoliko hit singlova u Engleskoj, od kojih je Hey Scenesters s "New Fellas" albuma i do danas ostao najupečatljivije što su napravili. Naravno, da se trojac nije dvoumio nego su ga uzeli pod svoje. S njim su snimili i "Ignore the Ignorant", četvrti album i odradili turneju, no nakon toga ih je Marr napustio. Opet ne znam zašto, no dečki su nastavili dalje.

I tako su opet trojac, a da bi pokazali da im se nije "srušio svijet" jer je Marr otišao, snimili su još bolji album nego je to bio s njim, a moglo bi se reći da im je to i najbolji album u karijeri. Svoje usluge su im pružili, ovaj put samo studijski, Dave Fridmann i Steve Albini, a rezultat je sirov i melodičan album.



Prvi singl Come on, Be a No-One, wezerovska je college himna, a pjesma koja je objavljena i prije albuma, Chi-Town, punky je posveta Chicagu, gdje su je i snimili u Albinijevom studiju. Sljedeći singl, Glitters Like Gold, prepuna je moćnih gitara, a navodno je trebala ostati čekati sljedeći album. Bilo bi šteta. Ovako izvrsno otvara album. Četvrti singl s albuma zove se Anna. Ima upravo ono što svaka pjesma s ženskim imenom treba imati. Power pop gitare i pjevni refren koji uz stihove "Anna, I Know you're worry whatever you think I'm doing on a night you're probably right" čine dobitnu kombinaciju za indie hit.

No, nema tu samo žestokih rifova i gitara, ima i laganica (I Should Have Helped), a za kraj je ostavljen epska završnica sa jako čudnim imenom (Arena Rock Encore with Full Cast).

Sve u svemu dečki su pokazali da su vrijeme s Marrom utrošili ozbiljno i korisno, a izašli su iz te veze još jači i bolji.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 15/11/2012

PS: Ne propustite THE CRIBS u Tvornici, 18/11/2012...