Nepresušan izvor odličnih bendova je ta Švedska. Od popa preko rocka do heavy metala i koječega drugog, sve ide u izvoz. Čudo je ta zemlja. A evo nam i novog čuda.
Ovu četvoricu momaka koji su se našli u Stockholmu povezuju pojmovi kao što su mrak, smrt i spiritualizam, a te teme razvlače kroz psihodelično-gazerske pjesme na svom prvom albumu. Teško ih je ubaciti u neku ladicu, a to nije ni potrebno jer je ovaj album naprosto izvrstan i svoj.
© Per Kristiansen
Iako se u pjesmama čuje dosta indie shoegazersko gothic bendova iz devedesetih (Ride, Swervedriver, MBV…), THEN COMES SILENCE uspjeli su sve to nekako upakirati u poseban doživljaj, koji može biti svojstven samo njima. Jer dok u Sweet Curls u podlozi čujem Swervedriver sa svojim pumpajućim ritmom, u vokalu čujem Kevina Shieldsa, u Slowly Dragging Me down vokal podsjeća na nekog od braće Reed, muzički su blizu ranoj Ride fazi, u Deepest Darkest pak čujem A Place To Bury Strangers na NIN industrijaliziranoj podlozi. Death By a Frozen Heart su Young Gods na shoegaze pikniku.
Stoga je jako teško vjerovati da je ovo debi album nekih mladaca. Prije bih rekao da se to neka stara iskusna ekipa okupila, a tu tvrdnju potktrijepljujem činjenicom da su članovi benda, barem zasad, htjeli ostati anonimni, kao svojim imenima ne bi odvlačili pažnju od muzike, koja je, kako kažu važnija. Pa i jest. Koliko će dugo u svojoj anonimnosti ustrajati, vrijeme će pokazati i kako se uspijevaju na koncertima "sakriti", no ideja je sasvim ok i treba je podržati.
Ovo je album za sve koji su spremni još se jednom vratiti 25 godina unatrag, obući se u crno, maminim sprejem natapirati kosu i otići u Jabuku sresti se s ostalim obožavateljima "crne ruže". Oni koji nisu u tom filmu, ne moraju ni slušati ovaj album.
ocjena albuma [1-10]: 9
pedja // 04/12/2012