Iz Švedske nam dolazi novi bend koji je spreman pokoriti svijet. Barem ovaj dio koji će moći prožvakati njihovu mješavinu stilova i zanimljiv zvuk gitare. SCRAPS OF TAPE na sceni su već više od desetljeća. Na početku, 2001. bili su kvartet, da bi kroz godine prerasli u kvintet, a ovo im je peti studijski album, iako mu je ime, prevedeno na hrvatski "šesto ludilo".

Ono po čemu se, možda, razlikuju od drugih istih ili sličnih post-rock, noise ili hc bendova je što nisu ograničeni u jednom od tih pravaca nego su im i na albumu a i u samim pjesmama stilovi ispremiješani, pa je tijekom slušanja albuma slušatelju moguće dopustiti da pomisli da se ne radi o istom bendu.

Također, razvili su, u suradnji s Henrikom Jakobseonom, posebnu gitarsku pedalu za distorziju, koja im daje drugačiji i specifičan zvuk. Jedan od primjera svakako se može čuti u najradiofriendly pjesmi s albuma Hands in Hands, dok je najbolje upotrebljena u pjesmi Vultures with High Heels.



Pola pjesama na albumu su instrumentalni komadi. Po definiciji s mnogo izmjena ritmova i istrzanim gitarama, no mahom su to mirnije pjesme na albumu. One na kojima se čuje vokal, on i prevladava i plijeni svojom specifičnošću, dok u instrumentalnim dijelovima dolazi do malo jačeg experimentiranja nego u instrumentalnim pjesmama. Tako, We, The Lefthead počinje u dobrom noiserskom stilu bendova iz 90ih, da bi se u sredini pretvorio u loše kontroliranu buku koja završava taman u trenutku kad ruka posegne za "skip" gumbićem, da bi se u tom trenutku vratilo sve natrag na početne zvuke.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 19/02/2014