home > mjuzik > The Hunting Party

kontakt | search |

LINKIN PARK: The Hunting Party (Warner Bros, 2014)

S nevjericom sam preslušavao novi, tek 6. studijski album ovih mega zvijezda nu-metala zbog kojih su mnogi zamrzili žanr zajedno s Limp Bizkit. Ali vidi čudesa, dečki su se skulirali i počeli svirati nešto što nalikuje rocku i punku, a Chester Bennington je čak počeo pisati i donekle smislenije tekstove. Izbacili su one elektronske koještarije, fala Bogu i onaj grozomoran dubstep s prošlog usranog albuma, te eksperimentarije koje im nikako nisu išle i usredotočili se na čistu analognu svirku gdje su ritam sekcija i gitare osnova svega.

Ovo jest jedan veliki rizik da nemaju taj nikakav faktor iznenađenja na albumu već gotovo klasične pjesme s kojima se, opet trpaju u guzicu svojim milijunskim fanovima po tko zna koji puta miješajući nedvosmislenost izraza 'krušaka i jabuka'. Obavezno u svakoj pjesmi nakon žestokog dijela uslijedi patetična romansa od koje se čovjeku oće doslovce srati pogotovo kad reper Mike Shinoda imitira pjevače iz popularnih pop-punk bendova. Ajojoj. To seruckanje traje gotovo cijeli album, tek pred kraj u "Rebellion (feat. Daron Malakian)" i "Mark the graves" s laganijim tempovima, piano melodijama i nezaobilaznim aranžmanskim patetikama podsjete na ono što su radili na prethodna 3-4 albuma s kojima su si eksperimentima i gordim pokušajima stvaranja avangardnog šmeka dobrano usrali karijeru, ali to je njihova stvar. Ionako nikad nisu bili ništa bolji ili lošiji imitatori od Status Quo, Uriah Heep ili Bijelog Dugmeta, samo su najspretnije od svih takvih sličnih s izuzetkom Queen uspjeli materijalizirati svoj reciklažni talent.

Ok, glazba u prvom dijelu albuma ima sirovu instrumentalizaciju koja im je bila neophodna nakon drugog albuma "Meteora" (2003) da nisu napravili "Minutes To Midnight" (2007). Tad se još nešto dalo ispraviti. Ili bolje rečeno, ovo im je trebao biti prvi album, no tada nisu razmišljali ovako. Progurani od Warner Bros. kao rodonačelnici nu-metala (ma nemoj mi pričati, a što su onda Faith No More, RATM i nikad priznati Mushroomhead?), inteligentno su iskoristili poligon štancanja singlova i pratećih video spotova bacajući gomile stupidnih pjesama za klince koji ne umiju razlikovati proton od feferona i poštansku natron vrečicu od neutrona. Shvatili su da nešto trebaju i reći svojim fanovima koji su sada odrasli, pa im počnu deračinu da žive u svijetu 'bez kontrole i vrijednosti za pojedinca gdje se ključevi daju kraljevstvu' (uvodna "Keys to the kingdom" sa završnicom - skitom u kome učestvuje jedan oduševljeni klinac od nekih 10-ak godina, ajojoj, slične fore su prodavali i Bijelo Dugme). Pa onda kako smo svi mi sirotinja naglašujući socijalni faktor ovog trenutka, Isuse Kriste, to da mi priča bend koji je prodao stotine milijune albuma da ima razumijevanje za beskućnike i pjeva 'pronalazim samog sebe' u drugoj, također žestokoj pjesmi "All for nothing (feat. Page Hamilton)", ne, ne mogu vjerovati. Ne mogu vjerovati na šta su spremne ove zvijezde da se, kao, socijaliziraju sa svojim fanovima.

Ispričati ću vam jedno od mojih brojnih iskustava. Dolazim na posao biciklom, najjeftinijim mogućim prevoznim sredstvom. Ljeto, vrućina, sunce prži već u 7,30 h, dolazim oznojen na posao svaki dan, sav mokar i odmah me svako jutro čeka, kako-kad 5 tona tereta za iskrcati i ukrcati. Skoro svaki dan ručno, na žgance. U odličnoj sam fizičkoj kondiciji, obavim posao u kratkim hlačama, majici i bosonog jer mi je šteta uništiti obuću, usput se polijem s barem flašom vode ili odem do toaleta namočiti se skroz da mi mozak ne zakuha (isto rade i sportaši), ali uvijek se tu pored 2000 kamera u firmi nađe neki zaduženi kenjator koji mi dođe držati prodiku da kratke hlaće, a pogotovo bosonog nije u kodeksu imagea firme. Dobro, dajte mi onda odjeću u kojoj ću tovariti robu, ovo je moja odjeća koju imam i koju koristim za ovakav jebeni teški posao. Ne, ti moraš biti po načelima da ne štetiš našem visokom ugledu s tim tvojim trivijalnim postupcima koje izvodiš individualno na svoju ruku. Jebali te trivijalni postupci. Ajd ti probaj iskrcati i utovariti ovu gomilu robe a da se ne oznojiš, ne možeš podignuti niti ovu kutiju od 20 kila, a kamoli spustiti sam paletu robe od pola tone. Znaš li ti koji je to napor za organizam? Ne zanima me, ako se nećeš vladati po našim pravilima, pronaći ćemo onoga tko hoće. Ajd nađite. I dođe mi kao zamjena, sposobniji drugi dan. Mladi dečko, naizgled jak ko' bik, ide u teretanu ili štatiligajaznam, ali već nakon 2 sata daje otkaz. To je njemu too much za te novce. Na zidariji i u asfaltnoj bazi puno bolje plaćaju i ne radi se toliko. Dolaze tako skoro stalno godinama sposobniji, neki tetovirani, neki netetovirani karonje, neki čak nemaju niti 50 kila, neki slušaju samo Thompsona, a o Linkin Parku pojma nemaju, a usput, ne znaju niti robu pravilno složiti mada im je ispisana po brojevima i uvijek me zovu u pomoć kao da su polazili specijalnu školu. Objasni ljudima kako se radi. Pizda vam materina, to se ovako radi da bi mogao napraviti posao, jebali vas kodeksi koje je izmislio neki idiot koji nema pojma, a samo si je s time priskrbio poene zbog kojih dobiva veću plaću. Okey, ostani na poslu dok ne nađemo nekog sposobnijeg, ali uvijek radi u dugim hlaćama i obuven. A kaj onda takav smrdljiv i uznojen dalje radim cijeli dan i raznosim robu vašim direktorima? Nekoliko puta kad sam radio po vašim pravilima tajnica me upozorila da takav znojan i smrdljiv ne smijem da joj dođem pred oči i pred nos. Imam ja tu uvijek rezervnu obleku i šuze i čiste čarape, svaki dan se presvlačim po 3-4 puta na poslu, do sada sam 6 puta strgao nogu i 2 puta kičmu, nikad nisam kune odštete dobio, već ste me svaki puta tretirali da sam zbog vlastite nepažnje i propusta morao na bolovanja koja su vas skupo koštala. Idite u pizdu materinu. A oni će meni: 'trebao bih nam biti zahvalan, zbog nas imaš svoj kruh'. Samo kakav? Najminimalniji, taman si ga kupim jednom u tjedan dana i režem šnitu po šnitu mjerkajući što će mi ostati za drugi dan. Zamrzavam ga i odmrzavam, nemam love da bacam kruh, kod mene se hrana ne pljesnivi, sve se pojede i sve se stalno štedi. Na svemu što treba izaći iz džepa i svemu što zaradim.

I sad će meni tamo neki Linkin Park govoriti o punkerskoj socijalizaciji. Ma nabijem vas govnare koji će to popušiti. Chester i ekipa žive u udobnim foteljama gledajući TV, povremeno im padne na pamet kako 'ovi ljudi jadno žive' i da bi im trebalo dati podrške. E, pa da, to je dobra inspiracija za pjesmu s kojom bi si mogli vratiti povjerenje fanova. I tako oni kroz album seru li ga, seru. O nekim privatnim ratovima i obračunima, emotivnim situacijama kad su izgubili cure, o nekoj propaloj zemlji misleći na USA, a ustvari su najveći sretnici ovog sjebanog društvenog sistema da još uvijek imaju milijunsku naklonost publike koja još uvijek ne razmišlja svojom glavom makar koliko ona bila sad već odrasla, te neprestano rade da marketinškim trikovima navabe one najmlađe, nezatrovane u svoj svijet nadrealizma izuzetno plitkim stihovima.

Oni su redovito imali nekih jako dobrih poetskih trenutaka na svojim milijunskim albumima, ali to je bilo redovito isporučivano na kapaljku. Ovdje je to uz donekle solidnu uvodnu "Keys to the kingdom" završna "A line in the sand" u progressive pokušaju od 6 i pol minuta dramatike s izmjenama hardcore tempova i laganijih dionica dočarati narav svoje 'lovačke priče' hvatajući odavno otrcane furke sjebanih tragača za 'boljom budućnošću'. A svi mi znamo da oni nisu niti sjebani, niti mogu govoriti iz tog aspekta, a ponajmanje da su iskreni. Njima se apsolutno ne može vjerovati pa makar koliko god da se trudili to pokazati.

Na taj film je teško nasjesti.

Naslovi: 1.Keys to the kingdom, 2.All for nothing (feat. Page Hamilton), 3.Guilty all the same (feat. Rakim), 4.The summoning, 5.War, 6.Wastelands, 7.Until it's gone, 8.Rebellion (feat. Daron Malakian), 9.Mark the graves, 10.Drawbar (feat. Tom Morello), 11.Final masquerade, 12.A line in the sand

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 29/07/2014

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Vile Nilotic Rites

NILE: Vile Nilotic Rites (2019)

| 29/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Ono bitno o njima

KING UBU: Ono bitno o njima (2019)

| 26/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Libertin

VEDRAN RUŽIĆ: Libertin (2019)

| 24/11/2019 | jura |

>> opširnije


cover: Filip Fantoni

FILIP FANTONI: Filip Fantoni (2019)

| 12/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Upper Structures

PAVLE MILJENOVIĆ: Upper Structures (2019)

| 07/11/2019 | jura |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*