Ovaj nenadmašno zajebantski debi album beogradskih rap-coreaša spada među najduhovitija izdanja što se mogu pronaći u recentnoj ponudi ex-Yu ovih godina. Oni su odmaknuli od onih preseratorski izvještačenih, intelektualiziranih i pretjerano šugavih furki i fazona naših hip-hopera uputivši se otprilike u ono što je Edo Maajka bio prije pojave čuvenog debija "Slušaj mater" (2002) kada je imao prateći hardcore-punk/metal bend. Momci sviraju, imaju instrumente - gitare (Kurok Uništitelj), bas (Krompiraš), bubnjeve (Strah Baba) i dva manijakalno otkačena repera koji su i pokrenuli bend 2012. - Pas i Prljavi. Ismijavaju se s ljudskom glupošću, predrasudama, metafizičkim pametovanjima, emotivnim frustracijama i rade sprdačine različitih vrsta gdje sav smisao zabave svode na vrlo uspješne gegove koji su brat-bratu, bolji i od svih onih urnebesnih štoseva nekadašnjih, legendarnih i nezaboravnih Rokera s Moravu. Ali samo Rokera s Moravu. Nikakvi Nervozni Poštari, Bora Čorba, Milić i Vatreni Poljubac, Vuco i Živo Blato, Brkovi i slični koji jesu ponekad znali biti jako zabavni, ali su istovremeno i pretjerano pratili klišeje 'vox populi' pulsa što im se osvetilo baš u prilog originalnosti.
Kao prvo, Mece Dobrići je srpska inačica za nekoć jako popularan crtić "Care bears" koji se tokom 80-ih i 90-ih, barem u Hrvatskoj nije emitirao. Iz nekih izvora sam saznao da je taj animirani serijal popratila s oduševljenjem LGBT populacija, pa shodno tome umjetnički poriv benda ne mora biti nužno priklanjanje ovoj rastućoj zajednici. Ne znam što su i nebitno je, ali da su uspjeli fascinantnom komikom izvući pravi smisao otkačene humoreske ne može im se osporiti. Prvo su snimili dva demo materijala "Otišo sam da fatam ribe" (2012) i "Daj mi tu lopatu" (2013) u totalno sprdačkom fazonu gdje se u muzičkom aspektu moglo naći praktički svega i svačega od igle do lokomotive, a onda su 2014. odradili prvi nastup bukvalno samo radi čiste zajebancije, te ostvarili vrlo dobar feedback shvativši da trebaju nastaviti sa živim svirkama. Nastupali su po bajkerijadama i nekim takmičenjima po Srbiji pokazujući komediografski koncertni pristup s korištenjem kostima, maski i kompletno otkačenim performansom gdje često obrade neku pjesmu u svome stilu. Imaju tako na repertoaru legendarni hit Partibrejkersa "Kreni prema meni" u jazz maniru, laganicu "Kad hodaš" Riblje čorbe u hardcore ili "Kad si srećan" u totalno luđačkoj interpretaciji. Od tih pjesama ovdje je prisutna samo obrada Čorbe.



Na ovome debiju gitaru je svirao Muta, a materijal je snimljen u studiju Fabrika s producentom Sabljarom iz Dža ili Bu. Čak je i Jelena Simeunović gostovala kao prateći vokal u nekim pjesmama. Ove stvari su vidno pod utjecajima hard-rocka, alternativnog zvuka i ponešto nu-metal konotacija, vrlo dobro su snimljene, a na samom početku "Nitro" i "Fuksa" svojim riffovima i umjerenim tempovima pucaju odmah u glavu otprilike poput neke šegačine RATM. "Neću ništa da znam" je sprdačina na Bajagu i TV program, a prvi pravi pogodak pristiže u "Igra turbo folk" s verzijom još jednog legendarnog hita, ovaj puta Električnog orgazma "Igra rokenrol cela Jugoslavija" izvrtanjem refrena 'igra turbo folk cela Jugoslavija, sve se oko tebe raspada i savija' (bravo! Istina!!!). Da ne pripadaju LGBT populaciji demantiraju u eksplicitno-šatrovačkoj "Sexy pesma" ('hajde šipu meni, tu u mome đipu'), pa se u ležernijoj "Majkl Dudikof rap" zafrkavaju s američkim ninjom, dok je "Konan" od samo 19 sekundi parodija na Betmena. "Ne mogu da se sredim" je sprdačina na Čorbinu "Kad hodaš", ali ovdje nije u hardcore, već u vrlo prijatnoj hard-rock verziji s podrigavanjem. Vrlo tromi hardcore je tek tu i tamo prisutan u refrenu.



Još jedno pravo iznenađenje su "Životinje", obrada "Another one bites the dust" Queen s posve šašavim tekstom 'ja imam konja, a imam i psa i ne volim ljude, alergičan sam'. Svirački, tematski, idejno i aranžmanski najdotjeranija "Kozmos" je pak neobičan death metal gdje Pas i Prljavi growlaju, moduliraju vokale, pjevaju u iščašenim falsetima ('šta čekaš, ubij se') poput totalno bizarnih rock/metal avangardista koji su radili svašta što im je palo na pamet, te premda je pjesma gotovo kompletna improvizacija puna kaotično nabacanih vokala i naoko skroz degutantne lirike kao da je izvađena iz najbolje domaće zadaće specijalne škole za maloumne, upravo ovakvim pristupom odudara od ostatka materijala poput onog genijalnog albuma Šarlo Akrobate "Bistriji ili tuplji čovek biva kad...". Skroz šašavo! A treba pogledati i omot albuma sa simpatičnim medom koji drži bombu u ruci. Mece Dobrići nisu nimalo glupi ili retardirani momci, oni su jako otakčeni komedijaši koji će sasvim sigurno napraviti još sijaset ovakvih posve bolesnih pjesama.



I naravno, zadnja "Uzmi malo supe" koja parodira romski i turbo folk melos uz 3/4 ritam predstavlja totalni hit albuma kome se teško oteti s obzirom na fantastično kolažiran komičan video spot s raznih srpskih, balkanskih i seljačkih svadbi i zabavi gdje su svi pijani i igraju poput klateža i živine koju su uključili u spot. Medo na kraju spota, kao zaštitni simbol albuma daje svoj instinktivan odgovor. Hahahaha!

Ako ćemo pravo i iskreno, Mece Dobrići su na ovome debiju u principu bend vrlo skromnih sviračkih predispozicija: u niti jednoj pjesmi nema gitarske solaže, nema posebnih instrumentalizacija i kreativnih izleta u ekspresije. Sve se ovdje odvija po 'školskom' i šablonskom protokolu rock undergrounda stasalog iz metala, punka, hardcorea i hip-hopa. Čak nema niti neke posebno naglašene energije, ali imaju ta dva sumanuta lika na vokalima koji zabavljaju svojim umotvorinama i dosjetkama. Jako su hrabri i odvažni da se otisnu svojim pseudo-realističnim i totalno humoresknim slikama s ponekom prljavom eksplicitnošću u izraziti nastavak onih sjajnih, nenadmašnih srpskih filmova "Ko to tamo peva?", "Balkanski špijun", "Maratonci trče počasni krug", "Tesna koža" ili "Žikina dinastija" dosežući 'Danteovski' krug osobnog pakla gledanog iz rakursa mladića u najboljim godinama koji bi sve dali za ono što istinski vole i s čime se bave. Dok drugi idu da 'fataju ribe', oni pišu pesme potpuno revoltirani cijelim svijetom. U toj njihovoj interpretaciji se nikako ne osjeća depresija, manjak encima ushićenosti ili bilo kakav falš 'r'n'r'-a. Sve je to u skladu odlične hip-hop priče orijentirane na rock, hardcore i metal, baš upravo poput ranog Edo Maajke koji nikad nije službeno objavljen (gledao sam ga prije debi albuma, to je bilo fenomenalan metalcore-punk), te ako Mece Dobrići nastave ovako kako su počeli, s ovakvim fantastičnim zajebancijama i domišljatostima u koje valja uključiti i neke druge, osobeno umjetničke rakurse zajebancije, mogli bi postati bend veoma širokih regionalnih razmjera.

Kaže legendarni mister Sabljar (producent) 'dobra pesma dobro zvuči kako god da je snimiš'. Idejno sjajno, zabavno i duhovito, pa čak i provokativno. Samo da je svirka malo žešća i dotjeranija ne bi nimalo škodilo...

Naslovi: 1.Nitro, 2.Fuksa, 3.Neću ništa da znam, 4.Igra turbo folk, 5.Sexy pesma, 6.Majkl Dudikof rap, 7.Konan, 8.Ne mogu da se sredim, 9.Životinje, 10.Kozmos, 11.Uzmi malo supe

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 20/09/2014

PS: Sabljar kaže:

Hehehe...Ako se to može nazvati produkcijom...Sve je snimano kod mene u studiju Fabrika za 3 dana. Prvo smo usnimili bubanj (4 mikrofona - 4 kanala), bas i gitaru što se kaže na 1,2,3 sve uživo. A zatim smo drugi dan snimali vokale i dodavali neke semplove, a treći dan sam uradio mix i post produkciju. Meni se iskreno jako sviđa kako je sve to ispalo na kraju s obzirom da je rađeno na ovaj low budget brzinski način. Mislim da su pesme odlične i to je najbitnije...dobra pesma dobro zvuči kako god da je usnimiš. Inače ista ekipa ima još jedan bend koji se zove Zvučni Zid i na čijem albumu i spotovima radim već godinu dana. Ali to je savim drugi fazon svirke. Album će se zvati "Pokreni Se". U jednoj od pesama gostujem i ja i za tu pesmu sledeće nedelje snimamo i spot. Album bi ako sve bude išlo po planu trebao da izađe do kraja godine. Pozdrav Sabljar *Studio FABRIKA.