Prije bilo kakvih priča o albumu treba pohvaliti HGM Jazzorkestar. Nakon obrada pjesama Beatlesa, Božićnih pjesama, a i obrade poznatih tradicijskih ili popularnih skladbi iz zemalja iz kojih dolaze članovi orkestra kroz album "Our songs" , sad u opus odlučio uključiti i izbor pjesama barda zabavne glazbe, Ive Robića. Kao i svi prethodni tribute albumi HGM Jazzorkestra i ovaj je izdan za diskografsku kuću Aquarius records.

Muzičari su radili pod dirigentskom palicom Sigija Fiegla, a vokalne dionice preuzeo je Danijel Čačija. U njegovom pjevanju ne treba tražiti novog mr Morgena, jer Danijelovo pjevanje je primarno fokusirano na jazz izričaj, ponajviše standardnom bopu. On u svojoj interpretaciji nema hrapavosti i grubosti koju je posjedovao Ivo Robić. Isto tako i muzičari su fokusirani na interpretaciju pjesama u jazz formi gdje je najviše očit pristup prema swingu.



Ono što big band u izboru pjesama uvijek uspijeva je slojevito nadopunjavanje originalne glazbene strukture kao i dinamički uzleti. Pri pukom pogledu na izbor pjesmama ovog cd-a u prvi plan će iskočiti "Stranci u noći", "Morgen", "Samo jednom se ljubi" i "Sedamnaestogodišnjoj." Kroz sve te pjesme, kao i ostale koje čine ovaj album do velikog izražaja dolazi i brass sekcija koja nosi jedan novi pristup pjesmama gospodina Robića. "Sedamnaestogodišnjoj" je možda najzanimljivija gledana kroz naslov "17 Ti Je Godina Tek" od Prljavog Kazališta s albuma Crno Bijeli Svijet. U izvedbi HGM-ovaca posebno je izražena bas dionica sa swingerskom pozadinskom animacijom brass sekcije. Danijel Čačija uspješno je interpretirao pjesme kroz svoju viziju, iako je prije svega pazio da zadovolji jazz formu. Možda čak i prelijepo (ako takav termin možemo definirati!) u odnosu na original, ali isto tako pokazao je kvalitetu vrhunskog jazz interpretatora. Uz njega i cijela prateća garda ima taj jedan pozitivni moment koji pjesme iznosi u jazz maniri. "Samo jednom se ljubi" ima instrumentalni uvod sličan originalu, ali već nakon par sekundi muzičari odlaze u opušteniju formu tanga gdje unutar pjesme uspijevavaju ubaciti glazbeni motiv iz 007 filmova.

Sve u svemu jedan zabavan album koji će primarno će zanimati ljude koji vole bigbandovsku atmosferu, a tek zatim opus Ive Robića. Najlakše ga je opisati kao zanatski dobro odrađen posao kojem ne možete naći neku posebnu zamjerku.

ocjena albuma [1-10]: 7

jura // 18/03/2015