Ako niste imali dosad prilike čuti za Škrip Inc., ništa čudno. Radi se o glazbi za predstavu koju su radile cure iz poznatih regionalnih trupa; Jelena Rusjan (TRUS!, Borghesia), Kristina Gorovska (Bernays Propaganda), Tina Perić (Ludovik Material) i Neja Tomšič (Škrip Orkestra). Mini album koji su napravile ima četiri pjesme u trajanju od nešto više od osamnaest minuta. Kako piše u promo materijalu uz cd, priča iza koje stoji album je sloboda govora bez straha od mogućih posljedica.



Ovo je program bogat elektronikom, koji se minimalističkom glazbom naslanja na poruku koju nam šalju cure, pa u slučaju da, recimo, tražite poveznicu s glazbom koju stvara Bernays Propaganda glazba Škrip Inc. nema dodirnih točaka s onim što Kristina radi u matičnoj grupi. Pjesma dobrodošlice "Welcome Song" sjajan je uvod u improvizatorsku igru, s jednostavnom pozadinskom melodijom. U njoj se također mogu pronaći i ljubitelji grupa Chrome i Throbbing Gristle. Pozadinski glazbeni minimalizam ima ponekih sličnosti i s radom grupe Einstürzende Neubauten, a on je u slučaju ovih cura idealna podloga za glazbeno izražavanje. Dok se izmjenjuju u improviziranom recitalu, guraju ime grupe u poznate citate pa možete čuti "Ain't No Business Like Škrip Inc. Business". Ima i citata iz pjesama, a prvo mi je pažnju privukao citat iz "Oh Bondage Up Yours" X- Ray Spex (ako ima onih koji za XRS još nisu čuli, toplo preporučam). "Welcome Song" je trajanja skoro osam minuta i uzela je polovicu ovog mini albuma.



Kako sam sa slovenskim poprilično na Vi, "OberLaibach" mi nije uspjela p(r)obuditi emicije. Nisam siguran jel' pjesma govori o Ljubljani kroz borbu protiv velikih korporacija, gdje su danas ljudi indirektno pretvoreni u robote ili je nešto drugo posrijedi. Zato je apsolutno razumljiva "Tako se to radi kod nas", elektro punkerska pjesma sa Žikom u glavnoj ulozi. Žika u pjesmi je glava familije i prava stereotipna muškarčina kojeg svi moraju slušati. Kako pjesma odmiče, tako je naš Žika shvatio da ne drži dobro uzde obitelji, pa su mu djeca postala sve ono što nije nikad očekivao. Svako malo pjesma se vraća na stih "tako se to radi kod nas" s kojim se ne mogu ne složiti. Završna "Človek, zasluži si ime" pitkijom melodijom najbliža je ranim Ultravoxima. Prava pjesma za završetak albuma, s lijepom međuigrom ženskih vokala na granici seksepila. We just do it! ima jedan hipnotizam u sebi koji s malim premazom psihodelije nudi zanimljivu elektronsku ploču. Predstavu vezanu uz album nisam gledao. Stoga ne mogu reći koliko glazba uspješno prati performans. Obzirom da je u Sloveniji predstava i dalje prisutna, ako ste blizu Ljubljane, navratite i pogledajte. Ali ovaj EP ima svoj ton koji ćete već na prvu prihvatiti ili odbaciti. Ako mene pitate, ja sam se odlučio za ovo prvo.

ocjena albuma [1-10]: 7

jura // 22/04/2015