Los Lonely Boys tri su brata Garza slikovitih imena Jojo, Ringo & Henry koje su mnogi prvi put registrirali kad su dobili privilegiju svojim nastupom otvoriti dodjelu Grammya 2005. Njihov debut album iz 2004 s mješavinom tex-mexa i roadhouse rocka bio je za mnoge najugodnije iznenađenje koje se moglo čuti na radiostanicama te godine.
Za novi album su si dali skoro 3 godine vremena, proširili instrumentarij s duhačima, udaraljkama i hammondicama te u John Porteru našli primjerenog producenta koji je uobličio i stavio na mjesto sve Los Lobos / Mariachi vokale te Stevie Ray Vaughn gitare. Iako su Henryeve solaže na gitari i svirka fenomenalne, bilo bi nepravedno izdvajati ga, jer je baš ta bratska ravnopravnost i jedinstvo u sviranju, pjevanju i skladanju glavna kvaliteta ovog zapadnoteksaškog trojca s dubokim meksičkim korijenima. Los Lonely Boys zvuče vruče i ljuto kao Chilli con Carne a opet pitko kao Corona. To opet daje dobitnu kombinaciju koja se jednostavno svim onima kojima su Los Lobos krajem osamdestih i početkom devedesetih nešto značili, mora svidjeti. Kad čujete tex/mex/rock bisere poput Orale ili Diamonds znali budete da je Vuk preživio. Viva !