U potrazi za neo-progressivom ovaj prilično široki transžanrovski bend neobičnog imena sa čak 7 članova iznenađuje spektrom različitih utjecaja, elemenata i spojeva rocka, popa, folka, world-musica, gothica, elektronike, orkestracija i elegično-baladične lirike gordo ispjevane skoro do epsko-obrednih manira. Iza ovakvog projekta ističe se autor i producent Denis J. Filipović očito nadahnut kombinacijama Gogol Bordela, Mizara, dubrovačkih lakoglazbenih nota Silentea, pa djelomično i stare škole Yes, te još nekih imena obavijenih u miš-maš crossover kolaž.

Za razliku od očekivanih dugotrajnih simfonija kad se spomene progressive, pjesme su vrlo kratke, sabijene u pop formate do 4 i pol minute, no gotovo svaka sadrži osnovne elemente kompleksnih aranžmana pokazujući dovitljivu narav autora kome ne manjka ideja i kreativnog bogatstva. Uostalom, od prve je vrlo teško uopće za pretpostaviti što se može očekivati na ovakvome cd-u koji bi samo zbog omotnice, te naziva benda i albuma prije asocirao na hip-hop, možda neki angažirani islamistički pamflet ili neku novovjekovnu elektronsku frakciju. Još pogotovo kad se zavrti uvodna "Opsesija" nabijena thrash/industrial/gothic metalom, režavim vokalom i harmonijama synthova, e, tad uistinu više ništa nije jasno. A tek druga "Živim" u rasplesanom čardašu s milozvučnim violinskim melodijama više bi odgovarala raspoljotki Cinkuša i onda... zaista ne znate u kome će smjeru krenuti ostatak materijala.

Na sreću, stvari se brzo preslože i poslože: "Ambient 3" odlazi u plesni gothic-pop s teatralno-revijalnim vokalnim manirizmom nekih starih otkačenih šansonjera poput Zvonka Špišića i Jimmy Stanića, a "Zavjet" u blagi electro-trance s ponovno vokalnim metamorfozama koje ovaj puta zazivaju jugoistok Balkana i pravoslavnu liturgijsku atmosferu. Balada "Zbog tvojih usana" najupečatljivije dekorira kompleksni pristup klavirskim staccatom, orkestracijama (violina, truba) i dinamičkim aranžmanom, te "Iluzija" i "Malo vremena", dok izrazito epska "Vojnik" s ritmom koračnice i mračno dizajniranim uvodnikom prerasta u svojevrsni d'n'b. I sve bi ovo bilo sasvim korektno, pa čak i donekle ozbiljno da su tematske opservacije izašle van kruga melodramatičnih emocija. Sve se vrte ko' ringišpil u istom pravcu, ali im taj specifičan vokal s mnogo različitih obligacija daje svojevrsni mračniji šmek zafrkancije na gothic-folk, međutim, ne znam šta im bi da su s posljednjom pjesmom "Ruža" doslovce upropastili kompletan dojam odšetavši u bezazleni ska/hard-rock/techno s očitim i preočitim insinuacijama na prastari dance hit "Tko je dirao Pipi"? Nepotrebno je ovakvo trivijaliziranje pa čak i za najmizernije kičerajske potrebe kad album pokazuje daleko slojevitije i čvršće kompozitorske atribute.

Ne podsjeća li to na ranu fazu Bijelog Dugmeta kada su uz vrlo dobre kreativne albume znali nanizati bezazleno-degutantne i šašave singlove "Bila mama Kukunka, bio tata Taranta", "Hop-cup poskočit ću, drugu curu poljubiću", "Milovane", "Da sam pekar"? Nešto vrlo slično u idejnom i stilskom pogledu s dakako suvremenijim zvučnim šlihom...

Naslovi: 1.Opsesija, 2.Živim Dane, 3.Ambient 3, 4.Zavjet, 5.Zbog tvojih usana, 6.Iluzija, 7

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 05/06/2015