Promašena hipsterska pjevačica koja na sebe privlači pažnju sa pogledom na svijet na koji je stavila filter sepie, te povremeno sa njim napravi parodiju na svoj račun. Koliko got mi to nijekali, ona nas sve uvlači u taj svoj film.

Njezin treći po redu album Honeymoon (od njih četiri), i dalje vuče taj zvuk i miris slomljenog srca, Kalifornije i osjećaja napušenosti, ovaj puta sa daškom svježine.

Album Born To Die oslonio se na "sample-ove" hip-hopa, a Ultraviolence na distorziju zvukova gitare, dok Honeymoon, novi album pristupljuje orkestralnom zvuku;miješanju žica, rogova i udaraljki što je prilična rijetkost čuti u pop pjesmama današnjice. U pjesmi Music to Watch Boys To kombinacija flaute i congasa probuđuje one sanjive, dok rifovi saksofona i jazz-a daju maglovito ozračje pjesmi Art Deco. U najdražoj pjesmi Freak u kojoj trepere 808 basovi (mislim na Roland TR-808 drum machine) osjeća se utjecaj trap-a, zanimljivog žanra koji odvaja zvukove hip-hopa od dance glazbe. Del Rey pak je, navodno , najdraža Terrence Loves You, srcedrapajuća balada, koju po meni kao da je Johnny Cash pisao za June Carter da ju izvede.

Iako je puno sanjiviji , odnosno "dreamy" album od svojih posljednja dva izdnja, Hooneymoon je pokazao da je zvuk Lane Del Rey sazrio na jedan, usudit ću se reći zadivljujući način.

Nažalost, neke od njezinih pjesama se još uvijek spotiču u svojoj nezgrapnosti. Smiješna mi je i pomalo nečuvena rima u pjesmi Salvatore gdje u tektu se rimuje "cacciatore" sa "ciao amore", i "limousines" sa "soft ice cream". Ali ako je to bila šala, nacrtat ćemo onda jedan smile-ić. Ili ćemo nazvati to potpunim uvidom u samo ime albuma (Medeni mjesec).

U predzadnjoj Swag Song, ona kao da moli ljubavnika da pobjegne s njom , govoreći: "I will never sing again / with just one wave, it goes away." Balada God Knows I've Tried , zvuči kao da je umorna od cijeloga svijeta i još k tome dodaje stih "I've got nothing to live for ever since I found my fame."

Uzimajući u obzir da su je mediji prošlog ljeta "okrunili" o veličanju nasilja u svojoj glazbi i o njenom komentaru koji joj je izkliznuo o "die young" ("umri mlad"), zanimljivo je čuti kako ovaj album zatvara pjesmom Nine Simone Don't Let Me Be Misunderstood- čiji tekst jedino govori o dobrim namjerama i o tome kako biti dobar čovijek, što na kraju daje novi odjek Laninim bolnim izvedbama, ostavljajući nas da želimo čuti još ponešto od nje.

ocjena albuma [1-10]: 6

mateja // 21/09/2015