Već šesti po redu album (treći za Matador) Kurta Vile nas, donekle, atmosferom vraća na njegovo mračno remek djelo "Smokering for my Halo" iz 2011 godine, ostavivši za sobom "bandovsku" opuštenost i usviranost sa "Wakin on a pretty Daze" (2013) kojom nas je počastio i na izvrsnom koncertu u zagrebačkoj Tvornici. Dok se na prošlom, americanom natopljenom, albumu albumu Kurt divio ljepoti života, ovaj puta nam opet servira svoje dvojbe, strahove i nesigurnost. "I wanna run into the rolling hills along some Midwestern highway, but there are scorpions there " samo je jedno od tekstualnih dvoumljenja baš kao i "i'm looking at you but it's a picture". Netko tko dugokosog i omalenog Kurta vidi i njegov umirujući i pomalo iritirajući način pjevanja čuje prvi puta mogao bi pomisliti da se radi o naduvanom stoneru a ne o jednom od najdarovitijih songwritera i gitarista današnjice. Ali tko malo dublje zaroni u njegovu glazbu vrlo lako će shvatiti zašto je u Philadelphiji proglašen i "Kurt Vile Day". "B'lieve I'm goin' Down" je u svojoj akustičarskoj atmosferi, fingerpickingom i vrlo decentnim električnim gitarama te efektnim dionicama na pianu kao stvoren za sanjaranje i "odšaltavanje" od svakodnevnice. Tko mu se prepusti bit će vrlo brzo uhvaćen u mantru poput one koju nam izvodi na "Life like This" ili, mogl bi se reći i krautrockovskom fade-outu ponajbolje pjesme s ovog albuma "Lost my Head there". S obzirom da se Kurt i njegovi nekadašnji War on Drugs naizmjenično svake druge godine šamaraju odličnim albumima, s nestrpljenjem očekujem nasljednike ovog albuma i "Lost in The Dream" od War on Drugs, koji je po mnogima bio najbolji album 2014 godine baš kao i Kurtov u 2013 godini.

ocjena albuma [1-10]: 9

le figuar de kranque // 22/10/2015

> vidi sve fotke // see all photos