Sa Sofa Surfersima sam se oprostio već nakon njihovog drugog albuma, djelomično zbog toga što me tada trip hop koji su svirali nije više toliko zanimao, a djelomično i zato jer više nisu svirali trip hop kakav sam ja želio slušati. U to vrijeme počeli smo se "muzički razvijati" u drugim pravcima i jednostavno se razišli u miru.

Iako ih nisam slušao barem desetak godina, razveselila me vijest o njihovom ponovnom dolasku u Močvaru, na kojem će promovirati svoj novi, osmi (!?) studijski album, "Scrambles, Anthems And Odysseys". Naravno, trebalo je i preslušati taj novi album, a i vidjeti što su radili sve te godine. U međuvremenu prestali su biti i ponovo postali elektronski bend, otišao im je jedan od osnivača Wolfgang Schlögl, "zaposlili" su stalnog pjevača Mani Obeya, kojem se tu i tamo pridruži neki, za razliku od početaka kada se na ponekom albumu izmijenilo mnoštvo vokala. Uglavnom burno.

Upućeni kažu da i s ovim albumom okreću novu stranicu, a meni se bome čini da su u pravu. Puno modernih elektro ritmova (The Fixer (Refixed), Beyonder Girl, Scramble) koji su isprepleteni sa elektrosoul komadima (Most Dangerous Man Alive, Mongrel, Raven Us) te začinjeni hip hop ritmovima (Bread And Circuses), daleko su od njihovih početaka.

I to je super za bend. Volim kad se bend razvija. Kad ne tapka na mjestu i dvadeset godina snima jedne te iste pjesme, jedne te iste ritmove i albume. Ne smeta mi čak niti kad se razvija u suprotnom smjeru od onog koji se meni sviđa. Bitno da je njima dobro. A tako će i ostati između mene i Sofa Surfersa. Bitno da je njima dobro.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 10/12/2015