Nakon jako puno godina bavljenja glazbom Grof Kanizsai napokon je snimio svoj prvi samostalni EP u bendovskoj formi. S autorskom glazbom dotičnog gitarista prvi put sam se susreo kroz njegov album Polomljeni okovi, koji je kroz kostur pjesama obećavao, ali ritam mašina koja je preuzela ulogu bubnja(ra), uništila je energiju koju Robi i bend imaju. Na ovom ep-u ta je energija napokon prisutna, iako da se doživi cijeli paket, savjetujem gledanje benda uživo. Ep broji šest pjesama, od kojih se četiri nalaze i na Polomljenim okovima. Fotke uz album djelo su poznatog fotografa Josipa Klarice, od kojih me ona na prednjoj strani asocira na naslovnicu debut mini albuma Idola. Uz Robija, koji je na ovom cd-u odsvirao sve gitare i jednu bas dionicu, tu su kao dio Robije Hrvata prisutni Igor Šaško - bas gitara, Karlo Slavikovski - truba i Dario Dodig (Spiridon) - bubnjevi.



Ono što je prisutno na prvu, posebno kroz pjesme koje sam upoznao uz ritam-mašinu, sasvim je novi pristup u kojem je posebno čujno lupanje Darije Dodiga. Ta usporedba još jednom pokazuje da u igri čovjeka i robota, stroj još puno mora papati da dobije energiju koju čovjek u sebi ima. "Oh Bože" kojom se otvaraju i ovaj ep i njegov prethodnik, itekako je dobar pokazatelj te tvrdnje. Još jedna razlika koja nadograđuje pjesmu je i Karlova truba, s kojom će nekima možda smetati lagano čirilićni ugođaj, ali baš takav pristup najbolje se naslanja na tekst koji opisuje današnje stanje socijalno osviještenog čovjeka. Doprinos pjesmi dao je putem pratećih vokala i ostatak trija Spiridon, Zvonimir Sokol i Martin Brbić. "Kroz mirise" nam nudi blues karakter, koji plovi negdje između onog što je radio Chris Rea, ali uz grublji način pjevanja sličan Bori Đorđeviću. Bržem ritmu vraća nas "Moja čića", u kojoj se autor obračunava s onim tko mu je oteo čiću. Tko ili što je "čića" nisam uspio saznati, ali malo mistike i upitnika pojačava želju za obazrivijim slušanjem u otkrivanju mistike. Kako odmiče, pjesma ima ugođaj western filmova, u kojem glavni lik pred kraj filma ima završni duel sličan Leoneovim špagetima, gdje bubanj pred kraj atmosferično očarava trenutak prije potezanja kolta.

Najveće razočaranje nudi "Davorka", pjesma koja me je kroz nekoliko živih nastupa Robije Hrvata najviše očaravala. Pjesma pri živoj izvedbi ima energičan prijelaz iz kitice u refren, što se ovdje izgubilo. Razlog pada energije je bubanj koji je odlupan totalno ziheraški. Jasnije mi je bilo kad sam pogledao knjižicu uz cd i vidio da je bubnjeve na toj pjesmi umjesto Darija odlupao Božidar Žagar. Iako je tehnički precizan, on nema šus koji ova pjesma traži. Poletan pjevni refren uz koji ćete se brzo pronaći, kao i progresivan uvod koji će neke asocirati na super grupu The Cream, apsolutno pokazuju Kanizsaijevu sviračku snagu i lidersko-frontmensku ulogu. Gitara se u mini solo dionicama izmjenjuje s trubom, uz naglašeno ritmično dizanje, spuštanje, pa opet dizanje tenzija. "Možeš li me voljeti" propitkuje ljubavne i moralne dileme pojedinca, u kojem se autor bori sam sa sobom, a završna naslovna balada "Tražim ljubav" savršeno se prislanja na nju. Učestalo spominjanje sinjeg mora u "Tražim ljubav" ima sličnosti s onim što je nekad radila Daleka obala, ali tu je prisutan Robertov autorski pečat zahvaljujući trpkijem vokalu. Ovih šest pjesama sasvim je dovoljno da se prepozna zvuk koji u sebi ima Grof Kanizsai, gdje vas udara pravi rock zvuk koji nije samo trese-lupa-udara, već u sebi posjeduje i fino tkane gitarističke, bubnjarske i trubačke pasaže. Svirački je to dobro skuhano, ali tekstualno u nekim pjsama je sve malo nedorečeno, a ponekad i loše izrečeno. Iako se stihovi kao "meljeju me misli" ("Moja čića") ili "lutam misaonim tokom ("Kroz mirise"), kroz kontekste pjesme mogu definirati kao pjesnička sloboda, osobno su mi samo simpatični, te pokazuju i nedostatak inspiracije. Kompletan tekst naslovne "Tražim ljubav", kao da je sklepan na brzinu, te se doima previše općenito, sa zadatkom da poprati glazbenu podlogu. Katarza koja je trebala biti pokazana kroz pjesmu jednostavno premalo grize, poput slabašnog pitbulla kojeg se malotko boji. Ipak, kad se zbroji sve pozitivno i negativno, plusevi će apsolutno prevagnuti i uopće nije upitno da je ovaj mini album jedan od onih koji će krasiti moju listu najboljih ove godine.

ocjena albuma [1-10]: 8

jura // 26/12/2015