Čudnovata je glazba francuskog trojca iz Coax Collective: naizgled se stiče dojam kako uopće ne znaju svirati poput ranih ostvarenja The Residents gdje je bilo svakojakog mijaukanja, zavijanja i namjerno degutantnih glazbenih poteza. Ovaj trojac kojeg čine Jean Brice Godet (klarinet), Julien Chamla (bubnjevi) i Marco Quaresimin (dupli kontrabas) malo svira što god mu padne na pamet, frlje nepovezane minimalističke tonove, pa malo zavijaju vox-extended tehnikom ("Why tripes"), pa zvukove rašire u dugotrajne disonante, a bome znaju zasvirati i koherentnu melodiju uz folk humpa-cumpa taktove. Glavna linija po kojoj im se održava konfiguracija jest trans s minimalističkim stupnjevanjima pri čemu nikud ne srljaju dozvoljavajući aranžmanima u samo dvije kompozicije da se razmašu na dvadesetak minuta.

Istina, ovo sve nakon nekog vremena prerasta u dosadu poput uobičajenog mantranja monolitne repeticije u posesivnoj masturbaciji, ali se momcima očito tako dopada fiksirati vodeću melodiju klarineta koja je ustvari i jedina osebujna poveznica s jazzom i nečime što se postepeno pretvori i u natruhe improvizacija, osobito u drugoj skladbi "Omnia vanitas". Kaže promoter da Tripes slijede Nik Bartscha i Dawn of Midi, da su duboko u groove-u i imaju u sebi punk je-ne-sais-quoi.

Zvrkasto i donekle zabavno jeste, ali i ništa više od toga.

Naslovi: 1.Why tripes, 2.Omnia vanitas

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 04/01/2016