Koliko puta do sada ste na svojim omiljenim stranicama ili u svojim omiljenim časopisima čitali o specifičnom ženskom vokalu, koji taman paše uz muzičku podlogu. Takvim ženskim vokalima obično dajemo pridjeve - nebeski, emotivan, snažan..., dok se podloga mijenja od elektro trip hop, preko akustične, experimentalne...

Ništa novo i drugačije ne nudi na svojem drugom albumu finski četverac Swaying Wires, kojeg čine Tina Kärkinen (vokali i akustična gitara), Sami Lehtonen (električna gitara i produkcija), Nicklas Hägen (bas) i Jussi Virkkumaa (bubnjevi), o čijoj smo povijesti već pisali.

Iako sam tada spominjao The Gathering i nekako sam se nadao da će krenuti u tom smjeru, jer otkako je Anneke otišla iz benda, nije to više isto, Swaying Wires su se na ovom albumu u potpunosti prebacili na akustiku uz dozu psihodelije, pa je ovaj album više nalik neke kantautorske kantautorske pokušaje (Surrender, Dreams) spojene s Mazzy star psihodelijom (Suddenly, Tuesday's Bells).



To nikako nije loše, no onom slušatelju koji ne voli takvu muziku, biti će zamorno slušati cijelih 45 minuta u komadu. S druge strane, ovaj album odlično paše kao neobavezna podloga

ocjena albuma [1-10]: 6

pedja // 26/01/2016

PS: Za ljubitelje ovakvog zvuka, prvi koji se javi na mejl (nagradnjacha@terapija.net), u subjektu mejla napiše "wires", a u mejlu svoje ime i prezime, te adresu, poslat ćemo primjerak ovog albuma.