Gotovo je nemoguće pričati o punk bendu sa saksofonom i ženskim vokalom, a da se ne spomene X-Ray Spex. Inače ne volim punk, pogotovo ovaj tzv. izvorni, ali prvijenac Spexa se više nego nekoliko puta našao u slušalicama baš zbog svoje kombinacije mladenačke buntovnosti i nekakvih kvazi jazz zvukovlja. Zbog toga sam odlučio dati priliku Downtown Boys-ima (iako su polovica cure). Bend inače dolazi iz Providence-a, a osnovali su ga zaposlenici luksuznog hotela koji su u slobodno vrijeme organizirali sindikalne akcije radi poboljšanja uvjeta rada za radnike pripadnike dominikanske manjine. Konstantne borbe sa besčutnim kapitalizmom nisu im uništili smisao za zabavu pa su tako kroz ples i pjesmu odlučili obrazovati malo onoga koji je voljan slušati o nedaćama modernog radnog naroda. Pod pjesmom i plesom naravno podrazumijevam anarhoidno Crass-oliko izvikivanje parola uz suludo brzi ritam i naravno, pogo. Već sam naziv albuma Full Communism dovoljno daje do znanja na kojoj strani bend stoji. Već na prvoj pjesmi Wave of History se vidi kako dva najbitnija člana, gitarist Joey de Francesco i pjevačica Victoria Ruiz ne žele ništa ostaviti slučaju pa tako uz zujajuće saksofone i jednostavan, ali ubrzan ritam odmah počinju sa teorijama zavjere protiv poštenog i radišnog čovjeka. To se nastavlja sve do polovice albuma pričem Victoria na engleskom i španjolskom poziva ljude da se dignu protiv rasizma, homofobije, nepoštene ekonomije i sl. Jedine dvije pjesme koje zvuče recimo normalno su Monstro i Poder Elegir koje čak i imaju nekakvu melodiju odsviranu na saksofonima i nešto nalik na pjevanje. Sve ostalo je bjesomučno nabijanje koje zbog jeftinih produkcijskih uvjeta graniči sa kakofonijom, doduše osjeća se ritam tako da se može reći da se radi o plesnoj glazbi u najširem značenju tog izraza. Album me zapravo po energiji i vokalnom cičanju najviše podsjeća na prvijenac You Say Party koji je također bio neumoljiv što se tiče kinetičke energije i soničnog napada. Moram priznati da sam nakon odslušanog albuma pomalo razočaran jer sam dobio više Crass-a i anarhije, a manje X-Ray Spex-a i alternativnog buntovništva, ali pripisat ću to želji za dokazivanjem i nadati se da će na sljedećem albumu pokazati više od čiste kinetičke energije. Ali sve je to nebitno jer se prava snaga i kvaliteta ovog benda očituje u živim nastupima tako da ovaj album treba predstavljati samo prvi dio iskustva koje se upotpunjuje na koncertu i tek tada se može dati realna ocjena stvaralaštvu benda.

ocjena albuma [1-10]: 5

tomislav // 20/05/2016