Iako je Cyndi Lauper najpoznatija po pop melodijama iz osamdesetih, kad je imala nekoliko velikih hitova, njena glazbena karijera je u devedesetim malo utihnula. Kroz taj period utihnuća, Cyndi je ozbiljnije ušla i u glumačke vode, (iako je već u osamdesetima imala prve filmske role), te je 1995. osvojila Grammyja u kategoriji "Outstanding Guest Actress In A Comedy Series". Početkom milenija snimila je album "At last", koji je doživio malo veći komercijalni uspjeh, (pjesma "Unchained Melody" s tog albuma, 2005. nagrađena je Grammyjem u kategoriji najbolje instrumentalne skladbe u pratnji vokala), a 2010. snimila je album s blues obradama 'Memphis blues', koji slovi kao najprodavaniji blues album koji je te godine bio na Billboard ljestvici.



Šest godina nakon blues albuma, Cyndi na nagovor Seymoura Steina, jednog od osnivača Sire Recordsa, izbacuje album s country obradama, 'Detour'. Ono što se već na prvo slušanje čuje jest nedostatak emocija glavne vokalistice. Iako je Cyndi pokazala da nema žanra koji joj je stran, njeno pjevanje na ovom albumu ipak boluje od dublje istinske posvećenosti pjesmama. Njenom zaleđu ne mogu ništa prigovoriti, bend koji je okupila prepun je velikih imena koji su radili s najvećim facama svjetske glazbe. Tu je, recimo, Tony Brown (uz Cindy, koproducent albuma), koji je svirao s Elvisom. Najviše promašaja donijele su brže skladbe, dok se Cindy puno bolje snašla u baladama.

Album nudi i nekoliko dueta, a Cindy je i tu p(r)obrala samo vrhnje country glazbe (npr. Emmylou Harris, Willie Nelson), ali ponajviše u pjesmama s takvim country veličinama dolazi do izričaja njena, ipak niža, kvaliteta country emocija. To je najviše uočljivo u duetu s Willyjem Nelsonom ("Night life"), u kojem Willy bez puno naprezanja postiže emotivnost kompozicije, dok se pjevanje gospođe Lauper oslanja na glumu. Njena gluma pri pjevanju je definitivno umanjila emotivnost pjesama, jer je u cijeloj priči više služila pjesmi, a premalo je bila svoja.

Cijeli album je puno više spomen na country i bluegrass, pomalo i redneck furku (u jednoj od skladbi počastila nas je i s jodlanjem (?!?)), bez upliva drskosti pravih country outlaw umjetnika. Da je priča išla u outlaw smjeru, uvjeren sam da bi i Cyndi bila uvjerljivija, ali ovako trideset osam minuta koliko album traje, teško da mogu gurnuti u kategoriju kratko i slatko.

ocjena albuma [1-10]: 5

jura // 16/08/2016