U svojih deset godina postojanja, ovaj je kvintet iz San Francisca "uspio" objaviti samo dva EP izdanja, no to ih nije omelo u predanom koncertnom radu i stvaranju kultnog sljedbeništva. Promovirajući novi EP "Heaven is a Place" proći će i kroz Hrvatsku, a to je odmah razlog da ih bolje upoznamo.

U odnosu na početnu postavu, ostala su tri člana, a to su pjevačica Sophia Campbell, gitarist i bekvokalist Andy Liszt, te gitarista Chris Fifield. Promijenili su nekoliko bubnjara i basista, a u ovoj postavi su Ryan Lescure na basu i Ricky Maymi za bubnjevima.

Očito je da ove promjene nisu štetile njihovom zvuku, jer je onaj bitan dio jezgre benda ostao od početaka do danas, pa tako nije bilo nikakvih značajnijih pomaka u zvuku između prvog EP-a koji je objavljen 2007. i ovogodišnjeg. Sve su to više manje shoegazerske melodije s puno reverba i gitarističkih zidova ispod kojih se naziru lebdeći vokali pjevačice Sophie i Andya Liszta.



I dok je početnu, Heaven Sophie otpjevala sama, na (I Don't Think That We Should) Take It Slow pridružio se i Andy pa je to sve polako počelo asocirati na MBV i to svakako u dobrom smislu. Outer Space (Long Way Home), a pogotovo sedmominutna Without You idu prema laganoj maglovitoj psihodeliji i prebacuju slušatelja u neko drugo vremensko razdoblje puno šarenila, cvijeća i slobodne ljubavi.

Bilo bi nepristojno ne spomenuti i petu pjesmu na ovom EP-u. To je fina lagana Elizabeth, koja početno naginje dream pop melodiji, no tu i tamo nas prodrma neki noise zid, a svih pet pjesama zajedno čine jako dobru podlogu za sanjarenje i lutanje maštom.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 13/09/2016