Let's eat Grandma, britanski je ženski duo, čiji naziv je nastao igrom riječi, odnosno pokazuje, koliko se izostankom interpunkcije mijenja značenje rečenici.



Kako se poznaju još od dječje dobi i zajedno su voljele slušati muziku, Rosa Walton i Jenny Hollingworth bend su osnovale 2013. s 13 godina. Debi album im je objavljen polovicom 2016., a kako su pjesme nastajale kroz njihovu tinejđersku dob, takve su i teme pjesama. Tako je Deep six Textbook pjesma o markiranju iz škole, dok je Eat Shiitake Mushrooms bjorkovska pjesma inspirirana grafitom na zidu kuće kojeg su gledale putem do škole.

Inače djevojke imaju prilično kompatibilne glasove pa je ponekad teško razlučiti koja od njih pjeva. Vokali su im smješteni između Bjork i Alison Shaw iz The Cranes, dok u spomenutoj Eat Shiitake Mushrooms, pomalo zvuče kao (one japanke). Osim glasovna, velika sličnost im je i u izgledu. Naime, kad stanu jedna pored druge s dugim smeđim kosama, jako ih je teško razlikovati. Kako su im pjesme snimljene većim dijelom na, neću reći dječjim, sintićima i ksilofonima, te raznim sličnim pomagalima a ne na klasičnim instrumentima, one i zvuče drugačije, mnogo experimentalnije i ponekad čudnije. Tako Chimpanzees in Canopies ima uvod na mandolini, Sleep Song uspavanka je uz čije zvukove na harmonici sigurno ne će te zaspati, dok je Rapunzel (Matovilka) pomalo scary, a u stvari istinita verzija popularne bajke.

Cijeli album je simpatična kombinacija teen vokala i teen experimentiranja koja nije baš za sve prigode, no taman kad dođe do zamora materijala, preskaču na nešto slušljivije, pa to daje neku pozitivnu dinamiku albumu.

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 06/02/2017