home > mjuzik > NorN

kontakt | search |

VONNEUMANN: NorN (Ammiratore Omonimo Records/ Retroazione Compagnie Fonografiche, 2017)

Znam da ovaj bend iz Rima malo tko poznaje na ovim prostorima, možda još manje od njihovog samog imena koje je proizašlo iz Margittai Neumann János Lajosa, jednog od najpoznatijih američkih matematičara i polimata 21. stoljeća, inače mađarskih korijena što je postigao značajne rezultate u onome što danas globalistički zovemo kibernetika: bio je još prije gotovo stotinu godina suučesnik u stvaranju teorije igara, osmislio je zakone algebre, postavio je temelje nuklearne fizike korištene prilikom stvaranja reakcije H-bombe i stvorio je računalnu (kompjutersku) tehnologiju, a nikad nije bio prepoznat u relativno osrednje dugom životu (1903., Budimpešta - 1957., Washington) kao genijalac generacije. Kad se preselio u USA promjenio je ime u John von Neumann, a to je očito ovim Talijanima bilo daleko privlačnije da se nazovu njegovim američkim prezimenom nego li originalnim, tamo nekim iz doba Austro-Ugarske kada su mnogi znanstvenici i istraživači baš s tog područja odlazili u obećanu zemlju.
[  ]

Von Neumann je zaslužan za mnogo toga, ali ovi Talijani se samo koriste njegovim imenom u svojstvu da naprave neki dostojan underground materijal koji, naoko, nije za široke mase. I to im uspjeva jer su, evo, uspjeli dogurati do devetog zvaničnog albuma protežirajući uglavnom neobavezne zafrkancije kombinirajući živu svirku i elektroniku. Kako ih nikad ranije nisam slušao, te je ovo moj prvi dodir s njima, mogu reći da sam ostao impresioniran tek u instrumentalnim kompozicijama "Bassodromo" gdje se koristi sprega staccato bas gitare, efekata i tromijeg tempa što još i zamiriši na rock, zatim elektronski nesrazmjerno usaglašenom progressive komadu "AntiEuclid" punom egzibicija, ali vokalna "Impossible essere possible" (na talijanskom) nikako ne može proći zbog jednoličnog, monotonog i, priznajem vrlo brzog repanja isto kao kad su se Shaggy, Busta Rhymes ili Eminem trudili biti najbrži u vokaliziranju. Bend je daleko bolji kada svira svoje, neobavezno, koristeći elektronski session koji, istini za volju, ne vodi nikuda, osim samo njima na paradiranje (instrumental, a svi i jesu instrumentali "DKSC"). "Humanoide" pokazuje neke zgodne konotacije Les Claypoola u laganijoj varijanti, pa čak i naše Discipline Kičme iz 80-ih (ima prateća duhačka sekcija), ali čisto sumnjam da su ovi Talijani ikad čuli Kičmu, a ako jesu i ako su im oni jedni od bitnih uzora, onda svaka čast. I to je onda jedna savim drugačija postavka.



Album je mješovit; malo analogne svirke, pa malo elektronike. Ništa specijalno određeno, između funka, kojekakvih ekspresija, čak ima i akustičnih dijelova pojačanih psihodeličnim dekorom ("SOAD"), glitcha s unosima math-rocka (plesna "DwORD" na tragovima TransAm), ali fakat, ništa toliko ozbiljno da bi se probudio prijeko potreban kardiogram koji traži ono nešto novo i nadasve zanimljivo. Preporuka jest da ovo nije album van opsega underground svijeta, onog koji voli filozofirati i stvarati svoje privatne teorije o svemu i svačemu unoseći se psihodelično u materiju pokušavajući pronaći svoj sveti gral iskonske istine. Ne tvrdim da ovi Talijani imaju duboku suštinu iza sebe jer ih nisam ranije slušao, ali imaju primamljiv mamac za mnogo mlađe generacije, osobito studente koji se pale na ovakve furke 'mračnije strane' alternativne glazbe samo da se odlijepe od trenutnog svijeta i stvore svoj životni svjetonazor, a tu im Vonneumann može itekako pomoći isto kao nekoć i zagrebački Voodoobuddah u koje su se svojevremno mnogli kleli (pa čak i moja jako davno bivša djevojka) da su najbolji i najoriginalniji izdanci pravog alternativnog izraza. Ne, ovo nije ništa ozbiljno kao što ime nalaže, tek samo nevina zabava pod maskom sofistricirano zakukuljene alternative. Dobra zabava i ništa više.

Naslovi: 1.Bassodromo, 2.AntiEuclid, 3.Impossible essere possible, 4.DKSG, 5.Humanoide, 5.SOAOD, 6.DwORD, 7.AntiReprise

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 13/06/2018

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Slash, EP

TH/S /S SH/T: Slash, EP (2018)

| 16/08/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: S tobakom so se igrali, a sami so ostali

MATEJ KRAJNC: S tobakom so se igrali, a sami so ostali (2018)

| 15/08/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Passiflore, re-issue

LE FRUIT VERT: Passiflore, re-issue (2018)

| 14/08/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Prekleta vročina, EP

MATEJ KRAJNC: Prekleta vročina, EP (2018)

| 13/08/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Atam

MATA: Atam (2018)

| 12/08/2018 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*