U najavi novog albuma, pjevač grupe Ian Astbury, rekao je "You Now Have Permission To Rock Again", što znači veliki povratak na scenu grupe koja je obilježila osamdesete i dobar dio devedesetih sa svojim prepoznatljivim, najprije "gothic-rock", a poslije i "hard'n'heavy" zvukom i time utjecala na mnoge sada već etablirane bendove. Priprema za ovaj album bio je prošlogodišnji "Rare Cult" šesterostruki box-set, te kompilacija "Best Of Rare Cult", sa hrpom neobjavljenih snimaka, mixeva, živih snimaka idr.

Ovaj album, prvi studijski nakon 1994., producirao je Bob Rock, koji je radio i na njihovom vrlo uspješnom "Sonic Temple", tako da i sama ta činjenica ukazuje na smjer kojim nastavljaju. Prepoznatljivi gitaristički rifovi, vjernog pratioca, Billya Duffya i vokali već gore spomenutnog Iana Astburya, vode nas u svijet odličnog gitarističkog zvuka. Na ovom albumu pridružio im se na bubnjevima odbjegli "gansić" Matt Sorum. Za moj pojam, ta je kombinacija previše heavy metal, a premalo hard rock, kakva je bila na albumu "Electric".

Pjesma koja otvara album "War (The Process)" najviše podsjeća na onu gothic fazu benda. "The Saint" je tipična The Cult pjesma iz Sonic Temple vremena, dok prvi i odličan singl "Rise" uz divlji metal rif ima gothic podlogu karakterističnu za prvu fazu benda. Izdvaja se balada "Nico", koja iako vrlo dobra, nemože nadmašiti "Edie (Ciao Baby)". Vidljivo je i da su u proteklo vrijeme slušali i "industrial" u pjesmi "Speed Of Light", no ostale stvari previše su jednolične, pa nema favorita kao što su bili "Rain", "Wild Flower", "Wild Hearted Sun" ili pak "Fire Woman".

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 21/10/2001