Sigurno bih preuranjeno pretjerao s izjavom kako se ne sjećam da li sam i kada slušao ovakvu nesnosnu buku. Imao sam s početka dojam da nikada nešto ovako nisam slušao, no to je bio tek prvi dojam, oh, pa da, zadnji puta sam ovako nešto čuo od našeg opuzenskog Kanal B, a to je bilo koncem 2020., pa ako vam je to poznato, onda se lakše ulazi u ovaj abnormalni harsh koji, pak, ima i drugačije konotacije. Naime, djelo je bas gitare, bubnjeva i vokala, elem, nema gitare, ali zvuči kao da je 'tu negdje'. Ovo je oneman projekt mlađahnog Colin J. Buchanana iz Bostona kome, majko mila, možda još nije niti 20 godina, reklo bi se po pripadajućoj fotografiji. Paralelno radi u još dva benda Wretched Inferno i Cruciatu gdje je također zadužen za vokale, bas i bubnjeve, no to su trojac bendovi koji još imaju i gitaru, a i još jednog vokalista, te se stilski također gibaju vrlo sličnim metal žanrovima. Ovdje je on prije svega nadahnut radom oneman benda Phyllomedusa stanovitog čudaka Matt Mainsfielda a.k.a. Big Frog iz Annapolisa u Marylandu koji je, vjerovali ili ne, od 2007. do danas nadmašio Matej Krajnca po broju izdanja - ima ih čak 341 priloženih na bandcamp stranici i objavljuje ih kao da su suhi orasi za mljevenje!!! Jednom je iz čiste dosade preko vikenda objavio čak 6 albuma... Nadalje, kako je Buchanan, odnosno Genophobic Perversion impresioniran njegovim radom, posebice Fijian Trilogijom snimljenom na Fiđiju (Fiji), čak je i omot albuma u skladu s "Fijian Effluvium" iz 2017. s istim čudnovatim likom razvaljenom na plaži, od prve teme "Rotting corpse on Wikiki beach" odvaljuje morbidan goregrind naglašenom bas gitarom u niskom štimu, nezemaljski paklenim vokalom poput zvijeri koja umire u vatri, a nikako da odapne papke, urnebesnim harshom tko zna kako prodefiliranim efektima na bubnjevima gdje se čuje samo šuštanje, škripa i izvitopereni zvukovi, a takav tonski tretman provlači kroz kompletnih, nešto manje od 50 minuta ovog albuma. Vokal je, kažem, jezivi horror nekog vukodlaka, čudovišta iz najgrozomornijih filmova, čak je teško povjerovati da ljudsko biće može proizvoditi takvu riku u izrazitim razvučenim disonantama. Ta prva stvar je minimalistična, kao uvodnik od punih 7 i pol minuta dođe taman kao adekvatno upoznavanje. Kod naredne "Shoreside mutilation" postoji uvodna bas linija što se proteže čitavom skladbom bez nekih znakovitih promjena, a dakako, ovdje tražiti melodiju je bespredmetno. Zadnji dio je ubačen u dulju bas sludge improvizaciju, a onda slijedi čisto razgovjetni melodičan početni bas "The great shining carcinogen" s jasnim odjecima bas pedale dajući do znanja da je ovo kristalno analogni zvuk bez ikakvih elektronskih dodataka. Kroz daljnji tijek narednih pjesama razaznaje se sasvim jednostavna svirka, manje-više u minimalističkim gabaritima s ponešto eksperimentarija u "Toes in the sands, blood on my hands (the tropical mantra)" koji bi prije nalikovali na rane halabuke Einsturzende Neubauten kada im je daleko važnije bilo samo stvarati noise.



Takav je nesnosni tretman u nekoliko narednih, najkraćih "Dragged underwater with a pocket full of cement", "Crystal blue waters with splotches of an omnious red color" i "Goregull"; važna je što glasnija buka, a zadnja i ujedno najduža od čak 12 minuta s istovremeno i najduljim naslovom "Ancient monuments filled with skeletonized decay (Lured in by an ever-present and overpowering stench of purefaction)" sadrži i kompleksnije razbarušene dionice s, uvjetno rečeno, laganim središnjim intervalom psihodelije i razbijenim, vrlo tromim ritmom koji po gabaritima odgovara doom/ post-black kategoriji. Finiš je dinamično ubrzavanje s brojnim efektima nadebanim preko pedala s odlaskom u dugotrajni, potmuli disonantni noiserski fade-out.

Ako će te kojim slučajem pokušati shvatiti što to Buchanan mrmlja i rogobori, jednostavno zaboravite jer je potpuno nerazgovjetno bez priloženog libreta. To niti nekadašnja milicija zajedno s kontraobavještanjim službama i majstorima za dešifriranje ne bi odgonetnula, ali sve skupa je idealan attack za, kako navodi 'vaš bezvrijedni mozak s produkcijom koja razara bubne opne'.

Album samo za one hrabre i znatiželjne.

Naslovi: 1.Rotting corpse on Wikiki beach, 2.Shoreside mutilation, 3.The great shining carcinogen, 4.Toes in the sands, blood on my hands (the tropical mantra), 5.Dragged underwater with a pocket full of cement, 6.Crystal blue waters with splotches of an omnious red color, 7.Goregull, 8.Ancient monuments filled with skeletonized decay (Lured in by an ever-present and overpowering stench of purefaction)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 28/03/2021