home > mjuzik > Čuka bije pumpa

kontakt | search |

LELEE: Čuka bije pumpa (Moonlee Records, 2021)

Evo, hvala kolegi Vuku iz Anatomije Zvuka što mi je skrenuo pažnju na ovaj bend i njihov prvijenac pohvalivši ga kao najbolji regionalni album tekuće 2021. godine. Dobro, moji kriteriji su drugačiji i za godišnji best of no.1 tražim ono što tražim, jest da se ovo neće pronaći na mom vodećem mjestu, ali neće biti niti daleko od njega.
[  ]

Riječ je o neobičnom trojcu s prebivalištem u Ljubljani, a članovi su iz Makedonije, Srbije i Slovenije, pjevaju na makedonskom i srpskom, a nema niti jednog teksta na slovenskom mada im je kompletan pijar ispisan na slovenskom i engleskom. To su Jelena Rusjan (bas, vokal), Damjan Manevski (gitara, vokal) i Jan Kmet (bubnjevi), a ranije su imali role po Trus!, Rush to Relax, Kalu i još nekim bendovima.
[ LeLee ]

LeLee   © 2021

Prvi singl "Fasciniran (sum od mnogu lugje)" objavili su u prvom valu pandemije, u proljeće 2020. s melodičnom polu-surf gitarijadom, legato basom i standardnim 4/4 ritmom, sve vrlo blisko nekadašnjoj vrbovečkoj Stidljivoj Ljubičici s početka 80-ih koja u svojem new-waveu nije imala niti zrnce agresivnijeg i prgavijeg elana, ali su komotno prošli kao pop ogranak u idealnom vremenu. Istovremeno su realizirali i drugi singl "FU2" u nešto energičnijem izrazu, no neshvatljivo je mutno produciran kao da je snimljen na običnu audio kasetu i kao takav nije uvršten na ovaj album. Potom je ujesen slijedio EP "Klubski maraton" (u sklopu Radija Študent) s dvije pjesme - odličnom "Izvan sebe" koja otprve aludira na kombinaciju Joy Division s Andy Gillovom (Gang Of Four) gitarom, a u fahu onog revivala s početka 21. stoljeća. Sjetite se Radio 4 ili Rapture, pa i prvih Bloc Party, te Franz Ferdinanda, jebemu kisle kumare со ајвар, ampak je skoro 20 leta prohujalo od tada, a dobre 4 decenije od izvornika, no ovo i dalje zvuči friško i svježe. Druga pjesma je bila "Kopnež" u melankoličnom raspoloženju s gnjecavim Damjanovim vokalom koji mnogo duguje poznatoj brit-pop patetici, ali su je zato za album priredili s uvodnim synthom producenta Uroša Milkića koji je napravio pravi preporod kompozicije uronom u ambijentalni indie-pop mekanog stila, taman pogodnog za stiskavac prošaranog harmonijama, a u kompletu gledajući, pjesma poprilično odudara od cjelokupne fasade ističući jedno slobodno mjesto za romantiku u kojoj se može pronaći i psihodeličnih relacija post-rocka.



Naposljetku, kompletan album su snimali u Beogradu kod Milkića (Down There Studio) dodavši još 6 pjesama od kojih je "Ništavilo" realizirano 2 tjedna prije izlaska kao pilot singl u standardnom new-wave/pop maniru s lepršavim međuigrama basova i gitare pokazujući da mnogo praznog prostora za ovakav zvuk mogu popuniti inteligentnim devijacijama priključivši i saksofon Andreja Fona (Svojat, Oflamož!, Barka Tone In Bele Plombe…) naknadno snimljenog u studiju Radio Študenta, no nemojte poput mene očekivati lucidne i ekscentrične egzibicije. Naprotiv, Andrej je vrlo skuliran za razliku od onih njegovih neurotičnih ispada, dakako, na rubu paranoje i ekscesa. Ovdje je samo bio u popuni prijatnog pop dekora kao da se Bowie priključio nekoj pjesmi u kojoj je bio zamoljen da odsvira dionicu na saxu. "Čudo" ima razbarušeni takt smjese valcera i tanga s world-music/jazzy gitarom onako kao što to rade kutinski Los Kozmos, te prvi albumi Vampire Weekend kada su još bili uvjerljivi predstavnici novog indie zvuka iskoračivši iz rocka u radiofoničan dinosaur. Mora se primijetiti da Jelenin vokal ima hrapavije podražaje mlađahne Slađane Milošević; starija garda bi bez poznavanja materijala i autora komotno zaključila da je to baš upravo ona kad se furala na Blondie, Ninu Hagen, Siouxsie i Toyah…



E, "Kratkog daha" je konačno moćnija gitarska ružača poput Gang Of Four u razblaženijem obliku s riffovima, komotno za prodati fanovima Bernays Propagande koji bi bez ikakvih aluzija pomislili da je na vokalu Kristina. Najdulja "Poželuvam" se vraća u razdoblje prvog R.E.M. albuma "Murmur" s finim gitarskim staccato melodijama, naglašenim bas linijama i isprekidanim ritmovima u sferi koja isprepliće pop i new-wave. Ne zaboravimo da su u isto vrijeme startali i The Smiths s otprilike vrlo sličnim dijafragmama, no Damjanov vokal je premekan i prenježan spram Stipea i Morrisseya. Fali mu energije u svoj toj slatkoći kao da je gay, iskreno, pojma nemam da li je bitno ili ne, ali mnogo šepa u toj furki… "Srce" je još jedna fleksibilno urađena polu-surf/ polu-shuffle gitarijada s brojnim staccatima, a u njoj se obznanjuje i sam naziv albuma koji isprva djeluje poput neke filmske komedije da noćnu pticu 'ćuka bije pumpa' očekujući bijesnog šljakera s benzinske pumpe što mu svake noći dolazi ćuk i radi nered oko nadzorne kamere jer se nedaleko ugnijezdio da hvata kukce koji se lijepe za svjetiljke i oblijeću oko njih, a usput može ufatiti i ponekog miša, voluharicu, pa čak i puha. Ako niste znali, ćuk je tipično europska ptičica grabljivica (nema je niti na jednom drugom kontinentu), prilično stidljiva i neprimjetna, aktivna je samo noću, a vrlo je korisna vrtlarima i poljoprivrednicima uništavajući samo nametnike. Uz to je nesposobna za život u divljini, recimo džungli ili prašumi, a pogotovo u pustinji. Voli samo klasičnu kontinentalnu klimu pored ljudi i civilizacije.



Bilo bi jako zanimljivo da je ovo fikcija albuma za zaštitu ćuka, ali, naravno nije. To je vrlo dobro složen višejezični ex-Yu slavenski izraz za jednu te istu riječ. Hrvati kažu 'srce kuca' kojeg nema ovdje, Makedonci 'srce čuka', Srbi 'srce bije', a Slovenci 'srce pumpa' što su sve stubokom razumljive riječi nevjerojatno fleksibilno povezane u lingvistički štos uzajamno povezanih jezika predočavajući osnovni karakter albuma da ima emotivno isprepletene lirske formate o naoko bezveznim intimnim preokupacijama na koje više nitko ne obraća pozornost jer su svi usredotočeni na egzistenciju i smisao života gdje ljubav više ne igra neku važnu ulogu. LeLee već svojim imenom benda upućuju na pozornost da može biti i 'kuku-lele', no ne prakticiraju niti socijalne, a niti egzistencijalne tegobe mada se između redaka u brojnim stihovima itekako primijeti sofisticiranost libreta koji ima konotacije o internoj pseudoseksualnoj frustraciji, smaku svijeta i potrazi za daleko boljom budućnošću nazirući vrlo sličan rakurs Ian McCullocha i Echo And The Bunnymen iz prve polovice 80-ih kada su bili jedni od lirski najprobojnih bendova te epohe povezujući romantiku i pritajeni unutarnji gnijev.



Finale albuma je, po mom sudu najbolji dio ovih prekratkih 33 minuta: "Generacija XYZ" u maniru moćno odsviranog post-punka između The Pop Group, prva dva albuma Električnog Orgazma i, naravno, Repetitora u eksplozivnih, nepunih 3 minuta koje ću najradije preslušavati jer su najenergičnije i sirovo odvaljane s lirskim nadmetanjem tko je brži i jači da uspori ritam sa željom da se sve zapali u buktinji strasti jer 'mi živimo kratko, najkraće'. Nije valjda da je ovo ćukov let pored nadzorne kamere? Pretpostavljam da nije. Ima ovdje puno volje za ljepšim životom, samo fali mladenačke zajebancije, humora, ironije, cinizma i daleko odrješitije svirke koja je u većini mirna i poprilično 'pop' bez nekih eksplozija jer bi se na prvom albumu ovako mladih ljudi i očekivala neurotična bombetina što će ostati u analima regionalne diskografije.

Sorry, Vuk, za mene ovo nije najbolji album tekuće 2021. kako tvrdiš. Danas niti najbolje post-punk bendove jedva da mogu slušati, prošišalo ih vrijeme. Bili su kad su bili, a novi klinci samo pokušavaju revalorizirati jedan sjajan period te prošlosti u kojoj smo živjeli i aktivno prisustvovali. Ne podržavam ovakve retro trendove. 21. je stoljeće u trećoj deceniji, daleko od 80-ih, mada je ova furka LeLee jako dobar i primamljiv komercijalni štos koji itekako može upaliti. Vužgati, zažgati, да светне… Ali nije bitno moje mišljenje, samo sugestija da ovo itekako odgovara ciljanom auditoriju koji traži metamorfoze između Repetitora i Bernays Propagande u blažem, pop šarmu u kome se nalaze sve vitalne konotacije uključujući i nezaobilazni indie-rock šmek kojeg odavno ne preferiram jer se pretvorio u zavijajuće hipstersko prenemaganje, daleko od Pixies, The Fall, Sonic Youth, Dinosaur Jr., Godfathers i nekad sjajnih U2, R.E.M. i The Stone Roses prije pojave brit-popa.

Naslovi: 1.Izvan sebe, 2.Fasciniran (sum od mnogu lugje), 3.Ništavilo, 4.Čudo, 5.Kratkog daha, 6.Poželuvam, 7.Srce, 8.Kopnež, 9.Generacija XYZ

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 12/08/2021

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: An Evening With Imperial Triumphant (Live at Slipper Room)

IMPERIAL TRIUMPHANT: An Evening With Imperial Triumphant (Live at Slipper Room) (2021)

| 30/11/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: Konstantina, bem ti jadne majke

MATEJ KRAJNC: Konstantina, bem ti jadne majke (2021)

| 29/11/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: Kpивжа

PHAGE: Kpивжа (2021)

| 28/11/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: Tiny Evolution Of 'Noise' Assembly (..And The View Throughout The Angels..), EP

DINO OGUIĆ: Tiny Evolution Of 'Noise' Assembly (..And The View Throughout The Angels..), EP (2021)

| 27/11/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: Turning To Crime

DEEP PURPLE: Turning To Crime (2021)

| 26/11/2021 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*