Najfriškiji projekt požeškog Kktz-a startao je u pandemijskoj 2020. godini s ovime debitantskim EP-ijem od nepunih 13 minuta s dvije kompozicije. To mu je uz GutterSkull, Talog i Tenebrositas četvrti aktivni solo projekt ako se u međuvremenu ne probude inspiracije za barem Gruuthaagy i Profanum Vulgaris, dok se za one bendove u kojima je svirao ne može ništa precizirano tvrditi. Fight Back su imali neočekivani povratak 2016. i od tada se više ništa nije dešavalo… Grievous Obscuration je u jednu ruku paralelni produžetak Taloga: dok je ovaj drugi instrumentalni ambijentalni dungeon drone synth/ dark wave, prvi je depressive black doom s predznakom funeral, ali s jednom bitnom razlikom. Synth se koristi samo kao horror menažerija u trominutnoj temi "Enemies of the truth" s valovitim minimalističkim staccato repeticijama bez ikakvih drugih dodataka, rečemo vrlo blisko nalik uporabi mini mooga Philipa Glassa, a u drugoj temi "The land where darkness fall" od punih 10 minuta ga nema, no zato se koristi klasičan instrumentarij (gitara i bubanj) na opskuran način. S motom 'malo je i previše', Kktz imponira najminimalnijim minimalizmom užasno tromim repeticijama niskog štima basa i gitare disonantnim izbačajima 4/4 ritmova od 5-6 tonova u dužini po nekih, biti će 10-11 sekundi po taktu što je za doom prijatna srednja brzina taman za dostojanstveno koračanje u pogrebnoj povorci koja neće primorati na hiperboličku strukturu preskakanja, da se ne kaže, ubrzanja ili usporavanja.

Monotonija kojom plete u ovim unspeakable komadima je jezovita s teško sumornom, olovnom atmosferom popraćena isto tako pogrebnim topotima bas bubnja ili doboša, ne bih u ovako usporenoj sferi uopće mogao odgonetnuti navlaku po kojoj se vrše udarci koje je vrlo lako moguće i izbrojiti: u zadnjih minutu vremena dopire samo tromo disonantni zvuk basa s naglašenim šumom poput audio kasete, a završni 'šus' je jedini udarac po čineli što daje kompletan makabričan dojam.

Za početak novog projekta je ovo prilično uvjerljivo bez ikakvih šaranja. Ogoljeno do srži, jednostavno u infrastrukturi, hipnotičko van dinamike, ali s katarzom koja ne jenjava održavajući je konstantno stabilnom. Uskoro slijedi i nastavak kojeg se ne treba plašiti izuzev ako žanr kao takav ne možete iskonski smisliti, onda tu nema pomoći.

Naslovi: 1.Enemies of the truth, 2.The land where darkness fell

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 09/09/2021