Debi album zabočke jazz glazbenice i pjevačice Sandre Halužan može se u prvi mah učiniti kontinentalnim pandamom Tamare Obrovac. Obje su startale na zavičajnom dijalektu, jazz im je zajedničko žanrovsko polazište i barem na toj početnoj odskočnoj dasci, bile su relativno manje znane. Tu se ustvari i okončavaju sličnosti jer razlika ima daleko više. Sandra školski, odnosno akademski barata klarinetom, tenor saksofonom i indijskom flautom na ovome debi albumu interpretirajući stare, mahom poznate kajkavske (zagorske) pjesme i popevke uz jednu vlastitu autorsku, završnu "Iščem". Njena pratnja je skromna, skoro pa opskurno minorno-minimalistička ritam sekcija (Bojan Skočilić - kontrabas i Antun Profeta - bubnjevi) uz sjajan klavirski performans Joe Kaplowitza koji je ujedno producent i kompletni tonski meštar bez kojeg očito ovo izdanje ne bi imalo možda niti polovinu ovakvog dekora kakav je uobličen i dizajniran. Jer, nije ovo neki virtuozni i odvaljeni jazz od kojeg zastaje dah, a bome nije niti artistički skuliran i sofisticirano napucan kojekakvim trikovima i zahvatima već vrlo jednostavan format bez nekih kompleksnih aranžmana, naglih preokreta, iznenadnih skokova s jedne na drugu percepciju reflektirajući prije svega koncentraciju na zadane lirske teme što bi se pak, s druge strane pričinile neuobičajenim avanturama za ovako tehnički zahtjevan žanr. Naoko, krećući sa zabavno razigranog pop aspekta uvodne "Vu plavem trnaci" (Đuro Prejac) slika bi možebitno krenula u smjeru Vesne Pisarović kojoj jazz služi za pogodan laid-back, međutim naredni tijek s dvije teške, mučne i mračne "Ideju težaki" (tradicionalna), te "Vu zagorski gori" (Sandra Halužan/ Ivan Kukuljević Sakcinski) fabula i čitav smisao rotira ka 'coprnici kmici, trdnim žuljima' i referatu s bojišta cirka iz Prvog svjetskog rata što fabuli i atmosferi daje sasvim drugačije konotacije.



Igrajući na mješovite tematske tenzije od emocija sve do lamentiranja o prohujalim vremenima i potrazi za intimnim satisfakcijama, a i još ponekom pop ubodu (kratka "Popevka za ljubav") s jednim blues izletom ("Fala", Vlaho Paljetak/ Dragutin Domjanić), album fluidno vijuga prepoznatljivim finesama koje se uočavaju već nakon prve tri kompozicije. Tek poneko razigravanje u duelima klavira i Sandrinih puhačkih dionica, a i koji puta i kraćih vokalnih ekshibicija, simpatično i prihvatljivo neopterećeno se zaokružuje ovaj lagani lirsko ozvučeni i umiveni koktel ne zahtijevajući neke pretjerane audiofilske afinitete. U tom aspektu je zaobiđen faktor jače ekspresije, improvizacije i eksperimenta vjerojatno zbog same činjenice prvog oficijelnog izdanja pokušavajući uhvatiti dio radijskog mainstreama koji ima i određene paralele s gradskim blues velikanom Tomislavom Golubanom. Da je jače i hrabrije sviračke ambicije s naglašenim izletima u folk i world-music ne bi škodilo. Nastavak mora biti kreativniji…

Naslovi: 1.Vu plavem trnaci, 2.Ideju težaki, 3.Vu zagorski gori, 4.Popevka za ljubav, 5.Oj mladosti moja, 6.Fala, 7.Da sem ti z lasima zvezala roke, 8.Dugo me ni bilo, 9.Iščem

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 10/06/2022